Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3221/06 (D. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2007.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3221/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2007. godine, u predmetu broj AP 3221/06, rješavajući zahtjev Dragana Mandića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Dragana Mandića za donošenje privremene mjere.

Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, a najduže 3 (tri) mjeseca.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, podnio je, 4. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-

000225 od 14. septembra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine, apelant je oglašen krivim, da je na način koji je opisan u izreci navedene presude učino krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koje je uz primjenu odredaba čl. 50. i 51. KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz obavezu da solidarno isplati iznos od 30,00 KM na ime troškova krivičnog postupka i paušala u iznosu od 200,00 KM.

3. Vrhovni sud je, presudom broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv prvostepene presude i potvrdio presudu Kantonalnog suda, broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine. U obrazloženju ove odluke, Vrhovni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je na osnovu izvedenih dokaza na glavnom pretresu utvrdio da je apelant kao ministar unutrašnjih poslova postupio suprotno određenim zakonskim odredbama i na taj način prekoračio granice svojih službenih ovlaštenja. Dalje, Vrhovni sud je zaključio da je Kantonalni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i sa aspekta krivičnog materijalnog zakona i to pravne kvalifikacije djela utvrdivši sve odlučne činjenice, koje predstavljaju u zakonu opisana obilježja predmetnog krivičnog djela. Ocjenjujući pobijanu presudu u odluci o kazni koja je izrečena prema apelantu, Vrhovni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju primijenjeni propisi o ublažavanju kazne, kazna je ublažena u najvećoj mogućoj mjeri, a izricanje blaže kazne po zakonu nije bilo moguće.

4. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) kao i kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u povredama odredaba zakona o krivičnom postupku kao i proizvoljnoj primjeni Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnom postupku u kojem mu je izrečena kazna zatvora, a kršenje zabrane diskriminacije apelant u činjenici da je kao Hrvat osuđen za radnje koje su također poduzimali i bošnjački članovi Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona a da protiv njih nisu pokrenuti krivični postupci. Apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora, navodeći da bi njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora za njega i njegovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta jer bi bila ugrožena egzistencija njegove porodice posebno imajući u vidu da je otac četvoro malodobne djece te da je njegova supruga nezaposlena odnosno da on jedini u porodici ostvaruje prihode. Apelant je, 24. januara 2007. godine, dostavio dodatne informacije i dokumentaciju u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere gdje je, između ostalog, naveo da je 16. januara 2006. godine u «Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona», br.08/06 objavljena Odluka Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 01-1-02-1682/06 od 19. oktobra 2006. godine, kojom je potvrđena Odluka Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj 01-1124-1/99 od 17. decembra 1999. godine. Apelant je naveo da se radi upravo o onoj odluci Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona iz 1999. godine na kojoj su zasnovane presude koje se pobijaju ovom apelacijom.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da bi za njega i njegovu porodicu mogle nastati neotklonjive štetne posljedice s obzirom na činjenice koje je iznio u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.

10. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, a najduže tri mjeseca.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3221/06 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio