Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-380/07 (I. H.)

Odluka donesena 14. 02. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-380/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-380/07, rješavajući zahtjev Islama Hadžiasimbega za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Islama Hadžiasimbega za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Islam Hadžiasimbeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je, 19. januara 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-06-000153 od 8. novembra i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-K-05-

000460 od 24. maja 2006. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Kantonalnog suda i odgodio izdržavanje zatvorske kazne do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.

2. Općinski sud je presudom, broj 043-0-K-05-000460 od 24. maja 2006. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Istom presudom od apelanta je, na osnovu člana 110. stav 1. KZ FBiH, oduzeta imovinska korist u iznosu od 376.320,48 KM, uz obavezu da navedeni iznos uplati kao prihod u budžet Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i njegovog branioca, Kantonalni sud je donio presudu broj 004-0-Kž-06-000153 od 8. novembra 2006. godine, kojom je žalbu apelanta djelomično uvažio i presudu Općinskog suda preinačio u odluci o krivično pravnoj sankciji, tako da je za krivično djelo prevare osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena.

4. Apelant smatra da mu je donošenjem osporenih presuda povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ističući da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje izbjegavanjem provođenja relevantnih dokaza što je u konačnici dovelo do kontradiktornosti u izvedenim dokazima i osuđujućuj presudi te izrečenoj krivično-pravnoj sankciji. Predložio je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje presude Kantonalnog suda i odgodilo izdržavanje kazne do okončanja postupka po podnijetoj apelaciji, jer je jedini hranilac šestočlane obitelji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima liše osobu tog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u toku postupka pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, osoba koja se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtijevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići i čije bi nastupanje trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-380/07 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio