Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3462/06 (Ž., Ž., O. i L. I. i C. U.)
Odluka donesena 14. 02. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3462/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, na sjednici održanoj 14. veljače 2007. godine, u predmetu broj AP-3462/06, rješavajući zahtjev Žarka Ilića, Živka Ilića, Obrena Ilića, Ljubice Ilić i Cmiljke Uljarević za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Žarka Ilića, Živka Ilića, Obrena Ilića, Ljubice Ilić i Cmiljke Uljarević, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko Ilić iz Bileće, Živko Ilić iz Bijeljine, Obren Ilić iz Novog Sada, Ljubica Ilić iz Bijeljine i Cmiljka Uljarević iz Australije (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mihajlo Šipovac, odvjetnik iz Nevesinja, podnijeli su 27. prosinca 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-06-000 176 od 22. studenog 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-33/04 od 24. siječnja 2006. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio suprotnoj strani ulazak u posjed i korištenje spornih nekretnina.
2. Kod Osnovnog suda vođen je izvanparnični postupak između apelanata i ZDP «Hidroelektrana na Trebišnici» Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena), za utvrđivanje naknade za eksproprirane nekretnine apelanata, u kojemu je utvrđeno da je za određene nekretnine utvrđen opći interes za eksproprijaciju ali da ona nikada nije provedena, dok je za druge utvrđeno da nikada i nije započet postupak eksproprijacije. Stoga je sud donio rješenje po kojemu je izvanparnični postupak obustavljen i po kojemu je započet parnični postupak. Apelanti su tijekom postupka precizirali tužbeni zahtjev i tražili na ime isplate naknade za uništene štale, mlinove i vodovodnu infrastrukturu, naknade štete, izgubljene prinose i izgubljene dobiti ukupan iznos od 1.329.657 KM sa pripadajućim kamatama. Osnovni sud u provedenom postupku utvrdio je da je među strankama nesporno da su određene nekretnine u vlasništvu apelanata eksproprirane, da je za određene nekretnine utvrđen opći interes ali da do eksproprijacije nikada nije došlo, te da je prilikom kopanja geološkog tunela od strane tužene kao investitora došlo do nastanka štete na nekim od nekretnina apelanata i to vodovoda i štala, dok ostalu štetu sud nije uzeo za utvrđenu u postupku, iz razloga jer apelanti nisu dokazali da su vlasnici određenih nekretnina, te nadalje nisu dokazali niti da im je doista i u kom iznosu izmakla određena korist, odnosno dobit. Stoga je Presudom broj P-33/04 od 24. siječnja 2006. godine Osnovni sud dosudio naknadu Žarku Iliću 5.573,33 KM, Živku Iliću 10.365,18 KM, te Obrenu Iliću, Dušanki Mišković, Ljubici Ilić i Cmiljki Uljarević po 2.591,29 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate, dok su sa preostalim zahtjevima apelanti ovom presudom odbijeni.
3. Na navedenu presudu apelanti su izjavili priziv, koji je Presudom Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-06-000 176 od 22. studenog 2006. godine odbijen kao neutemeljen.
4. Apelanti u svojoj apelaciji navode da su izvanparnični postupak započeli 1989. godine te da cjelokupno postupanje sudova u ovom njihovom slučaju traje predugo, te da sudovi, zbog svog proizvoljnog rada, nisu pravilno utvrdili činjenično stanje, osobito u odnosu na pitanje vlasništva na nekretninama kao i po pitanju iznosa utvrđene štete. Na ovaj način apelanti vide povredu svog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti ne navode temelj za usvajanje privremene mjere koju predlažu za donošenje Ustavnom sudu.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelanti u ovom slučaju traže od Ustavnog suda donošenje odluke o privremenoj mjeri kojom bi suprotnoj strani bio zabranjen pristup na sporne nekretnine. Međutim, apelanti ne daju nikakve navode niti dokaze glede mogućnosti nastanka bilo kakve nenadoknadive štete koja bi eventualno mogla nastupiti za njih u slučaju nedonošenja predložene privremene mjere.
9. Dakle, osim svojih navoda, apelanti ovdje ne nude nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata neutemeljenim, te je odlučeno kao u izreci ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović