Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-842/06 (M. Č.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-842/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP 842/06, rješavajući apelaciju Muhameda Čepalo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Čepala podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj U-47/05 od 24. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Čepalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda, koga zastupa Novak Borojević, advokat iz Bosanskog Broda, podnio je, 13. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-47/05 od 24. novembra 2005. godine.

2. Apelant je Okružnom sudu u Banja Luci podnio tužbu protiv Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu i po žalbi u predmetu povrata stana. Apelant je u tužbi naveo da je, 21. oktobra 1998. godine, prvostepenom organu tuženog podnio zahtjev za povrat stana na kome je nosilac stanarskog prava, a koji se nalazi u Bosanskom Brodu u ul. 26. augusta, naselje Mahala, stan broj 11, ali da o tom zahtjevu prvostepeni organ tuženog nije donio odluku, a ni tuženi po njegovoj žalbi zbog nedonošenja rješenja od strane prvostepenog organa po zahtjevu apelanta u predmetu povrata stana, kao ni nakon ponovljenog traženja za rješavanje o podnesenoj žalbi po urgenciji od 27. oktobra 2004. godine.

3. Rješenjem Okružnog suda u Doboju, broj U-47/05 od 24. novembra 2005. godine, tužba apelanta podnesena protiv tuženog, zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu i po žalbi apelanta u predmetu povrata stana, odbačena je kao preuranjena.

4. Okružni sud je utvrdio da apelant nije podnio zahtjev za povrat stana kakvog ima u vidu odredba člana 14. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 38/98), već da je nadležnom prvostepenom organu tuženog podnio prijavu za dobrovoljni povratak, 21. oktobra 1998. godine, ali da podnošenje prijave za dobrovoljni povratak raseljenih lica i izbjeglica nije mogla osloboditi apelanta obaveze da podnese zahtjev za vraćanje stana u posjed istom organu, u opštini u kojoj se stan nalazi. Okružni sud je na osnovu stanja iz spisa utvrdio da u konkretnom slučaju apelant nije podnio prvostepenom organu tuženog zahtjev za povrat stana, te da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 25. stav 3. Zakona o upravnim sporovima, a koji uslovi moraju biti kumulativno ispunjeni i to, zahtjev stranke, protek roka za rješavanje kod prvostepenog organa i obraćanje apelanta sa zahtjevom drugostepenom organu, zbog čega je tužbu apelanta odbacio kao preuranjenu.

5. Apelant pobija osporeno rješenje zbog nezakonitog postupanja prvostepenog organa tuženog, tj. nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu - prijavi za dobrovoljni povratak od 21. oktobra 1998. godine, kao i zbog nedonošenja rješenja od strane tuženog po njegovoj žalbi od 16. augusta 2004. godine, odnosno ponovnom traženju, po urgenciji apelanta od 27. oktobra 2004. godine, i ističe da je zbog svega navedenog povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U ovom predmetu Okružni sud je odbacio tužbu apelanta podnesenu protiv tuženog kao preuranjenu, jer je utvrdio da apelant u smislu člana 14. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine nije prvostepenom organu tuženog podnio zahtjev za vraćanje stana u posjed, te da prijava za dobrovoljni povratak raseljenih lica koju je apelant podnio prvostepenom organu tuženog, nije mogla osloboditi apelanta od obaveze da podnese zahtjev za vraćanje stana u posjed prvostepenom organu tuženog u Opštini u kojoj se stan nalazi.

9. Stoga, iz naprijed navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju apelant nije niti podnio zahtjev za povrat stana u posjed u smislu relevantnih odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, odnosno da nije iscrpio raspoložive pravne lijekove koji su mu stajali na raspolaganju, kako bi došao do konačne odluke u njegovom slučaju koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom. S obzirom na navedeno, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova iz člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, pa se apelacija temeljem navedenih odredbi mora odbaciti kao nedopuštena.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-842/06 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio