Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-69/06 (Zemljoradnička zadruga „Ratar“ Brka)
Odluka donesena 15. 02. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Opći zakon o zadrugama · čl. 22
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-69/06
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 69/06, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge „Ratar“ Brka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se apelacija Zemljoradničke zadruge “Ratar” Brka, podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-427/05 od 14. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-420/04-I od 7. jula 2005. godine, kao neosnovana.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zemljoradnička zadruga „Ratar“ Brka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) podnijela je 13. januara 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-427/05 od 14. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-420/04-I od 7. jula 2005. godine. Apelant je 29. novembra 2006. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Brčko Distriktu zabranu da od apelanta traži predaju u posjed nekretnina koje su predmet ove apelacije do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Brčko Distrikta, stranke u postupku u predmetu broj AP 1808/05 koji se odnosi na isto pravno pitanje, zatraženo je 13. i 14. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelacije.
3. Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 28. jula 2006. godine, Osnovni sud 21. augusta 2006. godine, a Brčko Distrikt 3. augusta 2006. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju u predmetu AP 1808/05 su dostavljeni apelantu 3. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud je Presudom broj P-420/04-I od 7. jula 2005. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Gž-427/05 od 14. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br.585/3, oranica „Sječa“ u površini od 250 m² upisane u zk.ul.br. 998 KO Brka, a da se tuženi obaveže da prizna i trpi da se navedena parcela otpiše iz navedenog zk.ul. i upiše u novi zk.ul. iste katastarske općine, te da se tužilac upiše kao vlasnik navedene nekretnine u dijelu 1/1. U obrazloženju presude je navedeno da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da ni apelantov pravni prednik nije nikada na osnovu valjanog pravnog posla stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini niti je bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, nego je sporna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, te da stoga nije ni moglo na apelanta biti prenijeto više prava nego ga je imao njegov prednik. Osnovni sud se pozvao i na čl. 2, 3. i 4. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta BiH, kao i na član 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u Brčko Distriktu BiH. Apelantov prigovor da je njegov tužbeni zahtjev osnovan s obzirom na član
94. Općeg zakona o zadrugama je odbijen uz obrazloženje da navedena odredba ne propisuje da donošenjem tog zakona nekretnine koje zadruga trenutno koristi postaju imovina zadruge. Osnovni sud je zaključio da je apelantovo tumačenje navedene odredbe ekstenzivno i u konkretnom slučaju neprihvatljivo, jer po mišljenju suda navedenu odredbu treba tumačiti tako da se pod imovinom podrazumijevaju samo stvari koje su bile u vlasništvu zadruga, a ne i nepokretne stvari odnosno zemljište na kojima su zadruge imale samo pravo korištenja i posjeda. Pored toga, Osnovni sud se u svojoj presudi pozvao i na tačku 12. Aneksa konačne Arbitražne odluke za Brčko prema kojoj je društvena/javna imovina na području Brčko Distrikta vlasništvo Brčko Distrikta kojim upravljaju vlasti Brčko Distrikta uz odobrenje Supervizora za Brčko.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je, prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta BiH, Apelacioni sud bio dužan direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama i usvojiti tužbeni zahtjev, jer taj član Statuta predviđa da su Ustav BiH, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta, te da zakoni i odluke svih vlasti Brčko Distrikta moraju biti u skladu s važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, po apelantovom mišljenju, u pobijanim presudama se proizvoljno tumači da Brčko Distrikt nije dužan primjenjivati član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruga. Apelant je naveo da je takvom proizvoljnom primjenom zakona došlo i do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njegovog prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se Brčko Distriktu naložila zabrana da zahtijeva od apelanta predaju u posjed nekretnina koje su predmet ovog postupka do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
8. Apelacioni sud je ponovio obrazloženje pobijanih presuda i zaključio da pobijanim presudama nisu povrijeđena apelantova prava zaštićena Evropskom konvencijom.
9. Osnovni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i neargumentovani jer je apelantu u potpunosti omogućeno učestvovanje pred sudom, provedeni su svi dokazi koje je predložio apelant i ničim mu nije uskraćeno pravo na pravično suđenje, niti mu je presudama uskraćeno pravo na mirno uživanje imovine.
10. Tuženi je ponovio zaključke iz pobijanih presuda da je apelant na spornim nekretninama imao samo pravo korištenja i zaključio da bi u slučaju da su redovni sudovi usvojili tužbene zahtjeve došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu.
V. Relevantni propisi
11. Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 1/00 i 4/00) „Član 1. stav 4.
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta BiH. Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.“
12. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 11/01, 8/03 i 40/04) „Član 22.
Pravo vlasništva može se steći na osnovu zakona, pravnog posla, odluke suda ili drugog organa Distrikta i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.“
13. Opći zakon o zadrugama („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 18/03) „Član 94.
Imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem ovog zakona, postaje imovina zadruge.“
14. Zakon o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 26/04) „Član 1.
Ovim zakonom uređuje se način upisa stvarnih prava na nekretninama koje su vlasništvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt).
Član 2.
Osnovni sud Brčko Distrikta će po službenoj dužnosti izvršiti upis prava vlasništva i bilo kojeg drugog stvarnog prava u korist Brčko Distrikta na svim nekretninama, upisanim u zemljišnim knjigama tog suda, na kojima je do stupanja na snagu ovog zakona kao vlasništvo bila upisana općenarodna imovina, društveno vlasništvo, državna vlasništvo, vlasništvo zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, vlasništvo društveno-političkih organizacija, mjesnih zajednica i drugih pravnih lica u društvenom ili državnom vlasništvu ili bilo koji drugi oblik vlasništva osim privatne.
Član 3.
Upisi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organizovanja titulara tih prava, brišu se po službenoj dužnosti. Član 4.
Odredbe članova 2. i 3. shodno se primjenjuju i na promjene stanja u katastarskom operatu Brčko Distrikta.“
15. Aneks od 18. augusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine „Član 12.
Društvena imovina Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom/javnom imovinom unutar Distrikta, i imaju ovlaštenje, uz odobrenje Supervizora, da vrše privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora.”
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-427/07 od 14. decembra 2005, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, presuda Apelacionog suda je donesena 14. decembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 13. januara 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoje neki drugi formalni razlozi zbog kojih apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
20. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su proizvoljnom primjenom materijalnog zakona redovni sudovi povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i njegovo pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud će, prije svega, razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
23. Nesporno je da se predmetni postupak tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom da se njegov tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prava vlasništva na spornoj nekretnini. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost da ispita je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se odnose na primjenu materijalnog zakona u presudama redovnih sudova. Konkretno, apelant smatra da su redovni sudovi bili dužni u njegovom slučaju direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruge. Tu odredbu su redovni sudovi, po apelantovom mišljenju, bili dužni primijeniti kao odredbu zakona Bosne i Hercegovine koji su, prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta, direktno primjenjivi na teritoriji Brčko Distrikta.
25. Redovni sudovi i tuženi su apelantove navode ocijenili kao neosnovane naglašavajući stav da je apelantov pravni prednik imao na spornim nekretninama samo pravo korištenja koje je apelant naslijedio, te da u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije mogao steći pravo vlasništva, a njegovo pravo korištenja na spornim nekretninama je prema Zakonu o upisu stvarnih prava prestalo da postoji.
26. U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud Odluku broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
27. U postupku po apelantovim tužbama je utvrđeno da je apelantov pravni prednik na spornim nekretninama imao pravo korištenja odnosno raspolaganja spornim nekretninama, a da su sporne nekretnine bile društveno vlasništvo. Apelant ni u postupku pred redovnim sudovima niti u apelaciji nije osporio tako utvrđeno činjenično stanje. Apelant smatra spornim što u konkretnom slučaju nije direktno primijenjen član 94. Općeg zakona o zadrugama, tumačeći da je prema toj odredbi ex lege stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama. U vezi s prethodnim navodom, Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi u pobijanim presudama primijenili član 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i član 2. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama prema kojem je, inter alia, po službenoj dužnosti izvršen upis prava vlasništva u korist tuženog na svim nekretninama koje su bile društveno vlasništvo. Prema članu 3. tog zakona izvršeno je, po službenoj dužnosti, brisanje prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organizovanja titulara tih prava.
28. Osnovni sud je dao svoje tumačenje primjene člana 94. Općeg zakona o zadrugama, navodeći da apelant tumači navedenu odredbu ekstenzivno i u konkretnom slučaju neprihvatljivo, jer po mišljenju tog suda navedenu odredbu treba tumačiti tako da se pod imovinom podrazumijevaju samo stvari koje su bile u vlasništvu zadruga a ne i nepokretne stvari, odnosno zemljište na kojima su zadruge imale samo pravo korištenja i posjed. Na taj način Osnovni sud je učinio nespornim da se zakon Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje na teritoriji Brčko Distrikta, u smislu člana 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta, a njegovo tumačenje konkretne odredbe zakona Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud podsjeća da je u relevantno sličnoj situaciji, donoseći odluke povodom apelacija istog apelanta, već zauzeo identično stajalište (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 1808/05 od 17. novembra 2006. godine i AP 2455/05 od 16. januara 2007. godine).
29. Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i suštinu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na mirno uživanje imovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnih zakona. Pored toga, redovni sudovi su dali obrazloženje u vezi s primjenom člana 94. Općeg zakona o zadrugama, kao zakona Bosne i Hercegovine, za koje je Ustavni sud zaključio da nije bilo proizvoljno. Ustavni sud je naglasio da je nesporno da se zakoni Bosne i Hercegovine direktno primjenjuju u Brčko Distriktu.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosiočev prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović