Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-323/06 (H. S.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-323/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-323/06, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-440/04 od 2. februara 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj KV-662/04 od 23. septembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 15. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-440/04 od 2. februara 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj KV-662/04 od 23. septembra 2004. godine.

2. Općinski sud je rješenjem, broj KV-662/04 od 23. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Kž-440/04 od 2. februara 2006. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka protiv Damira Hadžića, završenog pravosnažnom presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj K-1497/03 od 2. oktobra 2003. godine.

3. Apelant je naveo da osporava pobijana rješenja „jer se radi o očiglednoj, naročito upadnoj neozbiljnosti suda da izvrši svoju profesionalnu i zakonsku dužnost i obavezu, čime je vrlo grubo i veoma teško povrijedio slijedeća prava: pravo na život dostojan čovjeku; pravo na zabranu mučenja, nečovječnog postupanja, ponižavajućeg tretmana i visoko diskriminacijskog postupanja svih osnova; pravo na zabranu dugogodišnjeg držanja u potčinjenosti; pravo na ličnu slobodu i sigurnost; pravo na pravično saslušanje u građanskim i upravnim stvarima; pravo na privatni, porodični život, dom i prepisku; pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; pravo na slobodu izražavanja; pravo na slobodno udruživanje sa drugim; pravo na brak, na zasnivanje porodice i domaćinstva; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje i školovanje porodice i pravo na slobodno kretanje i prebivalište.“ Apelant je naveo da se ovdje radi o krivičnom postupaku koji je pokrenuo protiv Općinskog načelnika Damira Hadžića jer mu je putem eksproprijacije «oduzeo i uništio» cjelokupnu imovinu, a da ista nije plaćena.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud će prvo utvrditi da li je u postupku donošenja osporenih rješenja odlučivano o pravima na koja se apelant poziva. S tim u vezi, a u odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje na stav prema kojem član 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica, te shodno tome član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u konkretnom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Nadalje, u krivičnom postupku u kojem su donesena osporena rješenja, nije odlučivano ni o ostalim pravima na koja se pozvao apelant, nego je isključivo odlučivano o krivičnoj optužbi protiv trećeg lica, te su i ostali navodi iz apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-323/06 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio