Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-411/06 (D. K.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-411/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-411/06, rješavajući apelaciju Duška Kremenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Kremenovića, podnesena protiv naredbe o nesprovođenju istrage Okružnog tužilaštva u Banja Luci, broj KT-I-360/05 od 20. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Kremenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokatica iz Banja Luke, podnio je, 22. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv naredbe o nesprovođenju istrage Okružnog tužilaštva u Banja Luci, broj KT-I-360/05 od 20. decembra 2005. godiine.

2. Okružno tužilaštvo u Banja Luci je naredbom, broj KT-I-360/05 od 20. decembra 2005. godine, odlučilo da neće sprovoditi istragu u predmetu osumnjičenog Dragana Ivkovića po apelantovoj krivičnoj prijavu radi navodnog izvršenja krivičnog djela prevare, uz obrazloženje da Okružno tužilaštvo u Banja Luci nije mjesno nadležno tužilaštvo te da su se stoga stekli uslovi za obustavu istrage.

3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da nije u postupku imao mogućnost osporiti naredbu o nesprovođenju istrage jer mu naredba nije dostavljena, odnosno dostavincu je potpisalo neko drugo lice, tako da apelant nije mogao podnijeti pritužbu uredu tužioca. Po apelantovom mišljenju zbog navednih propusta je došlo do povrede njegovih ustavnih prava, a također i zbog toga što u Republici Srpskoj ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi mu omogućilo da se žali zbog nezakonito izvršenog dostavljanja. Apelant je, također, naveo da je prijavljenim krivičnim djelom oštećen za iznos od preko 10.000 KM, a osujećen je u pravu da ostvari naknadu štete čime je došlo do povrede njegovog prava na imovinu.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud će utvrditi da li je u postupku donošenja osporene odluke odlučivano o pravima na koja se apelant poziva. S tim u vezi, a u odnosu na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje na stav prema kojem član 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica, te shodno tome član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u konkretnom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana

6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na akcesoran karakter člana 13. Evropske konvencije, i apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na djelotvoran pravni lijek su inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Nadalje, apelant se smatra da je naredbom o nesprovođenju istrage povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu, jer je osujećen u pravu da u krivičnom postupku ostvari naknadu štete koja mu je navodno nastala. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku kovenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Kako krivični postupak protiv osumnjičenog nije ni pokrenut to se o imovinsko-pravnom zahtjevu apelanta nije ni odlučivalo, a apelant nije pokrenuo ni parnični postupak radi naknade štete, pa je neizvjesno je da li će apelant uopće ostvariti pravo na naknadu štete. S obzirom na navedeno apelacija je i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-411/06 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio