Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/06 (S. H.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-154/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP 154/06, rješavajući apelaciju Safeta Huntića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Huntića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-99/05 od 13. oktobra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine, i presude Općinskog suda u Bugojnu, broj P-891/01 od 23. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Huntić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Duratbegović Doca, Općina Gornji Vakuf, podnio je, 30. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-99/05 od 13. oktobra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine, i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-891/01 od 23. maja 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-891/01 od 23. maja 2003. godine obavezan je PP «Bratstvo» iz Gornjeg Vakufa (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 4.640,00 KM na ime neisplaćenih plata, iznos od 1700,00 KM na ime neisplaćenog toplog obroka, iznos od 1.860,00 KM na ime neisplaćenih troškova prevoza, iznos od 1.115,00 KM na ime razlike po izvršenoj maloj privatizaciji, te iznos od 3.139,60 KM na ime zakonske zatezne kamate do 30. juna 2002. godine, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva apelant odbijen.

3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine žalba apelanta je djelimično uvažena, i prvostepena presuda preinačena tako da je tuženi dužan apelantu isplatiti za period od 10 januara 1998. godine do 23. marta 2000. godine iznos od 4.737,00 KM na ime neisplaćenih plata, iznos od 1700,00 KM na ime neisplaćenog toplog obroka, iznos od 1.600 KM na ime neisplaćenih troškova prevoza, iznos od 1.115,00 KM na ime razlike po izvršenoj maloj pruiatizaciji, te isplatiti iznos od 4.140,30 KM na ime zakonske zatezne kamate obračunate do 30. juna 2002. godine, kao platiti akonsku zateznu kamatu na iznos od 9.152,00 KM počev od 1. jula 2002. godine pa do isplate, a u prvostepenom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-99/05 od 13. oktobra 2005. godine odbačena je revizija apelanta obzirom da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila zakonom propisani kriterijum tada važećeg Zakona o parničnom postupku od 15.000,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-99/05 od 13. oktobra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

9. S obzirom na to da je apelantu 19. novembra 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. januara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-738/03 od 14. oktobra 2004. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-154/06 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio