Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-268/06 (D. J.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-268/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-268/06, rješavajući apelaciju D. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. te člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. J., podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj Kžm-1/05 od 28. novembra 2005. godine i Osnovnog suda u Doboju broj Km-15/05 od 6. oktobra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. J. podnesena zbog upućivanja na izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora u Kazneno-popravni zavod Foča, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Maloljetni D. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Bukovice, kojeg zastupa Siniša Đorđević advokat iz Doboja, podnio je 8. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kžm-1/05 od 28. novembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Km-15/05 od 6. oktobra 2005. godine. Istovremeno, apelant se žali zbog upućivanja na izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora u Kazneno-popravni zavod Foča.

2. Presudom Osnovnog suda broj Km-15/05 od 6. oktobra 2005. godine, apelant je osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora od tri godine, zbog sedam krivičnih djela teške krađe iz člana 232. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske,oduzimanje vozila na motorni pogon iz člana 237. stav 1. istog zakona i polnog nasilja nad djetetom iz člana 195. stav 1. istog zakona. Presuda je donesena primjenom čl. 88. i 89. Krivičnog zakona Republike Srpske, koji regulišu poseban postupak prema maloljetnicima.

3. Protiv navedene presude Osnovnog suda apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu, koji je presudom broj Kžm-1/05 od 28. novembra 2005. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda broj Km-15/05 od 6. oktobra 2005. godine. U obrazloženju presude Okružni sud pojedinačno analizirajući navode žalbe, navodi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje brižljivo cjeneći provedene dokaze i dao uvjerljivo obrazloženje zašto ih prihvata, da je pravilno primjenio materijalni propis, jasno obrazložio oblik vinosti apelanta i opravdano izrekao kaznu zatvora prema maloljetnom apelantu cjeneći sve okolnosti koje se tiču njegove ličnosti.

4. Apelant nije dostavio odluku Osnovnog suda kojom je upućen na izdržavanje kazne zatvora, niti je naveo datum kada je nastupio na izdržavanje kazne zatvora, ali iz navoda apelacije proizlazi da se već nalazi u Kazneno-popravnom zavodu u Foči i da je odpočeo izdržavanje kazne zatvora.

5. U apelaciji se navodi kršenje apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da sudovi prilikom odmjeravanja kazne zatvora nisu postupili u smislu člana 296. stav 5. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) i prethodno utvrdili pojedinačne kazne zatvora za svako krivično djelo za koje je apelant oglašen krivim u sticaju krivičnih djela. Takođe, smatra da je Osnovni sud povrijedio odredbu člana 201. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija (u daljnjem tekstu: ZIKPS) po kojoj je apelant, kao maloljetno lice trebao biti upućen na izdržavanje kazne zatvora u posebnu ustanovu ili u posebno odjeljene, a on je upućen u Kaznenopopravni zavod u Foči, koji je namjenjen za prevaspitavanje punoljetnih lica. Dopustivost prima facie

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije koji se odnosi na osporavane presude Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

7. „ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od

27. juna 2003. godine).

10. U konkretnom slučaju, nezadovoljan presudama Okružnog suda i Osnovnog suda, apelant iznosi tvrdnju da su sudovi prilikom odmjeravanja kazne zatvora u odnosu na njega povrijedili odredbu člana 296. stav. 5 ZKP time što prilikom odmjeravanja kazne zatvora za krivična djela izvršena u sticaju nisu prethodno pojedinačno utvrdili kazne zatvora za svako krivično djelo za koje je osuđen. Međutim, apelant ne nudi dokaze ili činjenice iz kojih bi sa dovoljnom jasnoćom proizašao zaključak da su povrede prava koje navodi i stvarno moguća, pa stoga te povrede ne izgledaju vjerovatno. Ustavni sud smatra da ni na koji način nije povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje time što su sudovi za apelanta utvrdili samo jednu kaznu zatvora. Naime, odredba člana 296. stav 5. Krivičnog zakona Republike Srpske odnosi se na punoljetne izvršioce krivičnih djela, dok je odredbom člana 63. istog zakona propisano da za maloljetne izvršioce krivičnih djela važe posebne odredbe. Član 89. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske jasno određuje da sud maloljetniku za krivična djela izvršena u sticaju izriče samo jednu vaspitnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora kada postoje uslovi za izricanje te kazne i kada sud nađe da je treba izreći. Iz navedenih zakonskih odredbi nedvosmisleno proizlazi da je apelantu izrečena kazna maloljetničkog zatvora pod uslovima i na način određen zakonom iz čega slijedi da su navodi apelanta neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da je u cjelini postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije i da apelant ni na koji način nije učinio mogućim ili vjerovatnim povredu prava na koje se poziva.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom djelu nedopuštena, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Dopustivost ratione materiae

12. Pri ispitivanju dopustivosti djela apelacije koji se odnosi na upučivanje apelanta na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod u Foči, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

13. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se upućivanje apelanta na izdržavanje kazne zatvora tiče utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka, odnosno analogno tome, upućivanje na izdržavanje kazne zatvora ne odsnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225).

14. U konkretnom slučaju osnovanost krivične optužbe protiv apelanata utvrđena je u krivičnom postupku pred sudovima Republike Srpske u kojem je apelant pravosnažno osuđen za više krivičnih djela na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine. Stoga, upućivanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora ni na koji način ne predstavlja utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je o tome već pravosnažno odlučeno u krivičnom postupku.

15. U tom smislu, Ustavni sud smatra da se njegova ranija praksa može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni postupak upučivanja apelanta kao maloljetnika na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno popravni zavod Foča nije ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1719/05 od 20. septembra 2006. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom dijelu u kojem se apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-268/06 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio