Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-126/06 (F. i V. S.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-126/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 15. veljače 2007. godine, u predmetu broj AP-126/06, rješavajući apelaciju Fikreta i Vukosave Selimović, na temelju članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 8. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta i Vukosave Selimović, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-721/04 od 9. kolovoza 2005. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2160/03 od 1. lipnja 2004. godine i Presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-435/02 od 6. listopada 2003. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret i Vukosava Selimović (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 25. siječnja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-721/04 od 9. kolovoza 2005. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2160/03 od 1. lipnja 2004. godine i Presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-435/02 od 6. listopada 2003. godine.

2. Apelanti su 5. ožujka 2002. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH) i Central profit banke dd, Sarajevo, sada HVB-Central profit banka dd, Sarajevo, radi isplate plaća ostvarenih radom u inozemstvu i to Fikretu Selimoviću u iznosu od 7.018,01 USD i Vukosavi Selimović u iznosu od 69.129,58 USD, koji iznosi su se nalazili na deviznim štednim knjižicima na ime apelanta otvorenih kod navedene banke. Općinski sud je tužbu apelanata odbio u cjelosti, obrazlažući ovakvu odluku time da se Zakon o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana u postupku privatizacije («Službene novine Federacije BiH», br. 27/97 i 8/99), bez obzira na Odluku Ustavnog suda Federacije BiH broj U-10/00 od 8. siječnja 2001. godine kojom su odredbe o načinu realiziranja tražbina građana iz čl. 3, 7, 11. i 18. navedenog zakona proglašene neustavnim, ne može primjenjivati na odnose zasnovane prije njegovog stupanja na snagu, te nadalje, da se u ovom slučaju ima primjenjivati jedino Zakon o deviznom poslovanju («Službeni list SFRJ», br. 66/85, 71/86, 3/88, 59/88, 82/90 i 96/91), koji je bio na snazi kada su predmetni odnosi nastali, a koji su opet nastali prije stupanja na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju («Službeni list R BiH», broj 2/02), prema kojoj za devize jemči Republika BiH, a sam Zakon o deviznom poslovanju zabranjuje raspolaganje deviznim štednim ulozima, zbog čega je tužbeni zahtjev apelanata neutemeljen.

3. Odlučujući po prizivu apelanata, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), isti je kao neutemeljen odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Kantonalni sud obrazlaže svoju presudu na jednak način kao i prvostupanjski sud, pozivajući se na proglašenje neustavnim odredaba Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana u postupku privatizacije od strane Ustavnog suda Federacije BiH, zbog čega se iste dalje ne primjenjuju, te ocjenjujući da su predmetni odnosi nastali prije stupanja na snagu Uredbe sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju, zbog čega se na predmetni slučaj može jedino primjeniti Zakon o deviznom poslovanju, koji zabranjuje slobodno raspolaganje štednim deviznim ulozima.

4. Reviziju apelanta Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je odbio, pozivajući se na razloge drugostupanjske presude.

5. Apelanti ističu da su njihova devizna novčana sredstva blokirana od strane banke i da istima nisu mogli raspolagati sukladno Zakonu o deviznom poslovanju, da su prestankom važenja ovog zakona i stupanjem na snagu Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana u postupku privatizacije dobili neželjene certifikate za koje su tražili poništenje i vraćanje svojih sredstava na štedne knjižice, da je ovo njihovo traženje kao opravdano potvrđeno i Odlukom Ustavnog suda Federacije BiH kojom su odredbe čl. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana u postupku privatizacije proglašene neustavnim, te da se radi o propustima Federacije BiH da donošenjem odgovarajućih propisa iz ove oblasti stvori pravni ambijent za rješavanje spornih pitanja stare devizne štednje, a samim gore navedenim odlukama sudova smatraju da su im povrijeđena zagarantirana prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 4. točka 8. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 4. točka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»

7. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja temeljem stare devizne štednje, deponirane isključivo u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriju današnje Federacije BiH. U momentu kada su apelanti podnijeli apelacije odgovornost za isplatu stare devizne štednje je bila na entitetima i Brčko Distriktu BiH. U tom momentu država nije dala garanciju da će isplata, kako u novcu tako i u formi obveznica, biti realizirana. Odlukom Ustavnog suda broj U 14/05 od 2. prosinca 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 37/06 od 16. svibnja 2006. godine) je utvrđeno da Zakon o izmirenju obveza temeljem stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske, koje se tiču stare devizne štednje, nisu sukladne članku III Ustava Bosne i Hercegovine, te se ukidaju. Protuustavnost ovih odredbi Ustavni sud je našao, prije svega, zbog povrede načela podjele nadležnosti između države i entiteta. Zbog toga je Ustavni sud naredio državi Bosni i Hercegovini da do 17. travnja 2006. godine donese zakonski okvir kojim će regulirati pitanje isplate «stare devizne štednje».

8. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je usvojila Zakon o izmirenju obveza temeljem računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 28/06 od 14. travnja 2006. godine). Članak 1. toč. 1. i 2. navedenog zakona glasi: «Ovim se Zakonom uređuju postupak, način i rokovi izmirenja obveza Bosne i Hercegovine temeljem računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriju Bosne i Hercegovine. Za izmirenje obveza temeljem stare devizne štednje je odgovorna Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine». Ovaj je Zakon stupio na snagu narednog dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

9. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti, koje se sastoje u tome da je na pravnu snagu stupio Zakon o izmirenju obveza temeljem računa stare devizne štednje, koji uređuje postupak, način i rokove izmirenja obveza Bosne i Hercegovine temeljem računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriju Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti iz članka 16. stavak 4. točka 8. Poslovnika Ustavnog suda (vidi i Odluku Ustavnog suda broj AP-1729/05 od 27. lipnja 2006. godine, «Službeni glasnik BiH», broj 87/06 od 31. listopada 2006. godine).

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-126/06 (F. i V. S.) | Sudska praksa | Aktio