Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-314/07 (E. B.)
Odluka donesena 15. 02. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-314/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-314/07, rješavajući apelaciju Edhema Bešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edhema Bešića,podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Gž-06-000 051 od 1. novembra 2006. godine, i presude Općinskog suda u Travniku, broj P-62/05 od 22. novembra 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Edhem Bešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Faruk Balijagić advokat iz Tuzle, podnio je, 18. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-06-000 051 od 1. novembra 2006. godine, i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-62/05 od 22. novembra 2005. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se u predmetnoj stvari, a do okončanja postupka po ovoj apelaciji, obustaviti sve procesne radnje.
2. Općinski sud je presudom, broj P-62/05 od 22. novembra 2005. godine, obavezao apelanta, Kosovac Hazima, Bešić Emira, Unsko Sanski Kanton i Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) da Bahri Čoralić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) solidarno isplate na ime naknade materijalne štete i to za razliku plaće i naknade bolovanja iznos od 365,00 KM, na ime popravke zuba iznos od 325,00 KM, na ime naknade za uništenu spavaćicu i bade mantil iznos od 148,00 KM, na ime troškova liječenja i lijekova iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom kamatom. Istom presudom apelant i tuženi su obavezani da tužiteljici na ime umanjenja opće životne sposobnosti isplate iznos od 25.000,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 8.000,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 KM i na ime povrede ugleda i časti iznos od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 7.669,85 KM sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.
3. Odlučujući o žalbama koje su na prvostepenu presudu izjavili apelant i tuženi, Kantonalni sud je presudom, broj 006-0-Gž-06-000 051 od 1. novembra 2006. godine, žalbu tuženog Unsko Sanski Kanton uvažio i preinačio presudu Općinskog suda, broj P-62/05 od 22. novembra 2005. godine, tako što se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog Unsko-Sanski Kanton, dok se žalba apelanta i ostalih tuženih djelimično uvažava i preinačuje prvostepena presuda na način što se tužiteljici dosuđuje na ime materijalne štete i to troškovi liječenja iznos od 295,00 KM, na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolova iznos od 5.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 KM, za povredu ugleda i časti iznos od 15.000,00 KM, dok se u ostalom dijelu žalbe apelanta i tuženih odbijaju kao neosnovane i potvrđuje prvostepena presuda.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/1., 2., 3., 4. i 7. Ustava Bosne i Hercegovine i članovi 13. i 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Na upit Ustavnog suda, Općinski sud je dopisom od 22. januara 2007. godine, obavjestio Ustavni sud da su na presudu Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 051 od 1. novembra 2006. godine, tuženi Federacija Bosne i Hercegovine, 30. novembra 2006. godine, a tužiteljica 6. decembra 2006. godine izjavili reviziju, Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojima još nije odlučeno.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljenih revizija je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a obzirom da su u konkretnom slučaju reviziju izjavili tužiteljica i tuženi Federacija Bosne i Hercegovine a osporenom presudom su apelant i tuženi obavezani da solidarno tužiteljici nadoknade štetu, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović