Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-978/06 (H. H.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-978/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007.godine, u predmetu broj AP-978/06, rješavajući apelaciju Hanife Hankić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hanife Hankić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-684/04 od 29. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1156/02 od 15. oktobra 2002.

godine, i presude Općinskog suda II u Sarajevu, broj P- 1241/00 od 5.

septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hanifa Hankić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je, 30. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-684/04 od 29. juna 2005. godine.

2. Iz navoda apelacije i dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je Općinski sud II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), po tužbi apelantice protiv Konfekcje «Alhos» Export- Import DD Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja o dodjeli stana na trajno korištenje E.Č., donio presudu, broj P-1241/00 od 5. septembra 2001. godine, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelantice.

3. Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je, odlučujući o žalbi apelantice na presudu P-1241/00, donio presudu broj, Gž-1156/02 od 15. oktobra 2002. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

4. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj, Gž-1156/02 od 15. oktobra 2002. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je odlučujući o istoj donio rješenje, broj Rev-684/04 od 29. juna 2005. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je istakao da je u odredbom člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99), propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenja kakve druge radnje, ako vrijednost spora ne prelazi 15.000 KM. Kako se konkretan postupak odnosi na imovinsko pravni zahtjev ali vrijednost spora nije naznačena, smatra se da ne prelazi 15. 000 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-684/04 od 29. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž- 1156/02 od 15. oktobra 2002. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

9. S obzirom na to da je apelantica presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1156/02 od 15. oktobra 2002 godine, primila 19. oktobra 2002 godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnijela 30. marta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-978/06 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio