Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1185/06 (S. K.)
Odluka donesena 15. 02. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1185/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007.godine, u predmetu broj AP-1185/06, rješavajući apelaciju Sife Koščić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sife Koščić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-365/05 od 7. februara 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1098/04 od 31. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sifa Koščić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Zahid Kovač, advokat iz Zenice, podnijela je, 18. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-365/05 od 7. februara 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1098/04 od 31. januara 2005. godine.
2. Iz navoda apelacije i dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je apelantica, 3. juna 2002. godine, kod Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), podnijela tužbu protiv JP Elektroprivreda sa p.o. Sarajevo, Direkcija za proizvodnju Termoelektrana Kakanj (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu, Općinski sud je donio presudu, broj Rs-51/02 od 22. jula 2004. godine, kojom je poništio Odluku tuženog o otkazu ugovora o radu, obavezao tuženog da apelantici uspostavi radno-pravni odnos na poslovima i zadacima koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i odredio privremenu mjeru kojom je naložio tuženom da apelanticu odmah vrati na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, te da joj isplaćuje naknadu plaće za vrijeme trajanja sudskog spora.
3. Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), odlučujući o žalbi tuženog na prvostepenu presudu, donio je presudu, broj Gž-1098/04 od 31. januara 2005. godine, kojom je žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je tužbeni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene mjere odbio. Taj sud je konstatovao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, ali je pogrešno primijenio odredbu člana 89. stav 1. noveliranog Zakona o radu («Službene novine FBiH» br. 43/99 i 32/00), jer je po shvatanju tog suda, na što je ukazala žalba, dan saznanja za činjenicu zbog koje je otkaz dat upravo datum kad je srenja škola uputila obavijest tuženom da se radi o falsifikovanom dokumentu, a taj datum je 25. januar 2002. godine.
4. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je odlučujući o reviziji donio rješenje, broj Rev-365/05 od 7. februara 2006. godine, kojim je reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je istakao, da je «tužba podnijeta 3. maja 2002. godine i u tužbi do zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostepene presude nije označena vrijednost spora. Prema članu 316 tačka 1. Zakona o parničnom postupku, tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost spora izuzev u slučajevima u kojima se vrijednost spora ne može označiti u novcu. Prema članu 321. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio. To znači da se dozvoljenost revizije cijeni prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi ili na pripremnom ročištu prije upuštanja tuženog u raspravljanje. Propuštanjem označavaja vrijednosti spora znači da je tužiteljica (apelantica) pristala na posljedice koje proizilaze iz odredbe člana
237. Zakona o parničnom postupku, a koja propisuje da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, odnosno da ne može revizijom pobijati drugostepenu odluku». Istovremeno taj sud je našao da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj vrsti predmeta koja bi bila značajna za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-365/05 od 7. februara 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1098/04 od 31. januara 2005. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je apelantica presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1098/04 od 31. januara 2005. godine, primila u februaru 2005. godine, a da je apelaciju Ustavnom sudu podnijela 18. aprila 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović