Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1310/06 (M. A.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Stanarsko pravo
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1310/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-1310/06, rješavajući apelaciju Marije Abdulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15., člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marije Abdulić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj U-254/05 od 24. marta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Marija Abdulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je, 2. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-254/05 od 24. marta 2006. godine.

2. Zaključkom Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banjaluka, broj 05-050-02-02- 23/04 od 21. januara 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat stana u Banjaluci u Ulici Carice Milice broj 4/1, stan broj 36. Ministarstvo za izbjegla i raseljenja lica (u daljnjem tekstu. Ministarstvo), kao drugostepeni organ, je rješenjem, broj 05-050-01-281/05 od 18. marta 2005. godine, odbilo žalbu apelantice izjavljenu protiv zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjegla i raseljena lica.

3. Apelantica je Okružnom sudu podnijela tužbu protiv Ministarstva, radi poništenja rješenja, broj 05-050-01-281/05 od 18. marta 2005. godine, u predmetu povrata stana. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je donio presudu, broj U-254/05 od 24. marta 2006. godine, kojom je tužbu odbio. U obrazloženju presude, Okružni sud je istakao da je tužba neosnovana jer iz spisa predmeta proizilazi da je apelantica podnijela zahtjev za povrat spornog stana u posjed 8. novembra 2004. godine. Taj sud je istakao da je prema čl. 14. i 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana bio 19. april 2000. godine. Apelantica nije osporila da je zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 8. novembra 2004. godine, ali je istakla da se, 28. januara 1998. godine, obratila Ombudsmenima BiH smatrajući da je na taj način ispunila obavezu podnošenja zahtjeva za povrat stana. Međutim, Okružni sud smatra da se ta činjenica koju je apelantica istakla ne može uzeti kao opravdavajuća, jer apelantica Ombudsmenima BiH nije podnijela zahtjev za povrat stana već je od te institucije zatražila dostavu obrasca za podnošenje zahtjeva i uputu o načinu povrata stana, a osim toga Ombudsmani nisu nadležni za rješavanje zahtjeva za povrat stana, o čemu je apelantica od strane Ombudsmena BiH bila obaviještena. Dakle, u ovom postupku utvrđeno je da je zahtjev za povrat stana podnesen nakon prekluzivnog roka.

4. Apelantica smatra da joj je donošenjem presude Okružnog suda, broj U-254/05 od 24. marta 2006. godine, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica je Odsjeku Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Banjaluka podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed, koji je zaključkom od 21. januara 2005. godine, odbačen kao neblagovremen. Ovakvu odluku potvrdilo je i Ministarstvo, odbijajući žalbu apelantice kao neosnovanu. Apelantica je pred Okružnim sudom pokrenula spor protiv Ministarstva, radi poništenja rješenja od 18. marta 2005. godine. Okružni sud je odlučujući o tužbi donio presudu, broj U-254/05 od 24. marta 2006. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Okružnog suda na koju se apelantica žali, nije presuda o meritumu zahtjeva apelantice, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je zahtjev apelantice za povrat stana odbačen kao neblagovremen.

9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelantičinog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg organi uprave i redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1310/06 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio