Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-981/06 (M. H.)
Odluka donesena 15. 02. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-981/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-981/06, rješavajući apelaciju Muhameda Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Hadžića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1294/04 od 6. decembra 2004. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-242/05 od 9. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zahid Kovač, advokat iz Zenice, podnio je, 29. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1294/04 od 6. decembra 2004. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-242/05 od 9. februara 2006. godine.
2. Općinski sud u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj Rs-1/04 od 11. avgusta 2004. godine, poništio odluku tuženog JP «Elektroprivreda BiH» Sarajevo, Direkcija za proizvodnju «Kakanj» Kakanj, broj 0291-62-879/02 od 5. februara 2002. godine koja je potvrđena odlukom broj 0291-62-1914/02 od 7. marta 2002. godine, kojom je apelantu nezakonito otkazan ugovor o radu, te je tuženom naloženo da apelantu uspostavi radno pravni odnos na poslovima i zadacima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikaciji i sposobnostima stečenim radom uz naknadu troškova postupka u iznosu od 660,00 KM sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Istovremeno je određena privremena mjera kojom je tuženom naloženo da apelanta odmah vrati na rad na poslove i zadatake koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikaciji i sposobnostima stečenim radom, te da mu isplaćuje naknadu plaće za vrijeme trajanja ovog spora.
3. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud presudom, broj Gž-1294/04 od 6. decembra 2004. godine, uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom.
4. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-242/05 od 9. februara 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov za dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku jer je apelant propustio da u tužbi označi vrijednost spora, a to nije uradio ni naknadno na pripremnom ročištu. Sud je također naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke ni za primjenu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku jer se ne radi o odlučivanju od značaja za primjenu u drugim slučajevima.
5. Apelant navodi povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također se žali na povredu povredu prava na rad iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, povredu Limburških principa o implementaciji navedenog pakta i Mastrichtskog vodiča o kršenjima ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, kao i povredu prava iz člana 14. Evropske konvencije odnosno diskriminaciju u pogledu jednakosti pred zakonom.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1294/04 od 6. decembra 2004. godine. S obzirom da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio 22. decembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 29. marta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović