Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-982/06 (I. Š.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-982/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-982/06, rješavajući apelaciju Izudina Šolbića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izudina Šolbića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-415/05 od 7. februara 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-520/04 od 19. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Izudin Šolbić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zahid Kovač, advokat iz Zenice, podnio je, 29. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-415/05 od 7. februara 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-520/04 od 19. januara 2005. godine.

2. Općinski sud u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj Rs-27/03 od 29. decembra 2003. godine, poništio kao nezakonite odluke tuženog JP «Elektroprivreda BiH» Sarajevo, Direkcija za proizvodnju «Kakanj» Kakanj, broj 0291-62-1180/02 od 15. februara 2002. godine, kojom je apelantu otkazan ugovor o radu i broj 0291-62-2072/02 od 11 marta 2002. godine, kojom je odbijen apelantov zahtjev za zaštitu prava, te je tuženom naloženo da apelantu uspostavi radno pravni odnos na poslovima i zadacima KV bravara. Tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 782,10 KM, a sve u roku od 15 dana računajući od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a također je odbijen i prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud presudom, broj Gž-520/04 od 19. januara 2005. godine, uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom.

4. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-415/05 od 7. februara 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju apelant nije u tužbi označio vrijednost spora, niti je to uradio na pripremnom ročištu ili glavnoj raspravi održanoj odmah nakon davanja pismenog odgovora na tužbu od strane tuženog, te da stoga nije ispunjen uslov za dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Sud je naveo da je također imao u vidu odredbu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ali da nije našao da bi odluka o reviziji bila od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant navodi povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također se žali na povredu povredu prava na rad iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, povredu Limburških principa o implementaciji navedenog pakta i Mastrichtskog vodiča o kršenjima ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, kao i povredu prava iz člana 14. Evropske konvencije odnosno diskriminaciju u pogledu jednakosti pred zakonom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-520/04 od 19. januara 2005. godine. S obzirom da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio 7. februara 2005. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 29. marta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-982/06 (I. Š.) | Sudska praksa | Aktio