Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1040/06 (S. T.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1040/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-1040/06, rješavajući apelaciju Slavka Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Topića, podnesena protiv rješenja Skupštine opštine Čelinac o dodjeli na korišćenje neizgrađenog građevinskog zemljišta državne svojine, broj 01-475-40/06 od 19. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Topić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 1. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Skupštine opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Skupština opštine) o dodjeli na korišćenje neizgrađenog građevinskog zemljišta državne svojine, broj 01-475-40/06 od 19. aprila 2006. godine. Apelant je 18. januara 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Fond za komunalne djelatnosti, uređenje zemljišta i puteva opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Fond) je 16. februara 2001. godine u dnevnim novinama «Glas Srpske» objavio oglas, broj 02/3-475-

17/01 od 25. januara 2001. godine, o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta državne svojine putem javnog nadmetanja prikupljanjem pismenih ponuda. Predmet prodaje su bile lokacije za izgradnju privrednih objekata u industrijskoj zoni prema urbanističkom planu grada Čelinca. Apelant je bio jedan od učesnika na navedenom konkursu.

3. Komisija za provođenje licitacije (u daljnjem tekstu: Komisija) je 5. marta 2001. godine utvrdila da su u određenom roku za lokaciju broj 1. tačka 2. oglasa stigle četiri prijave, te je po razmatranju navedenih prijava utvrdila da je Rajko Sarić ponudio najveći iznos. Apelantova ponuda nije bila prihvaćena, te je Fond dopisom, broj 02/3-475-17/01 od 14. marta 2001. godine, obavijestio apelanta da njegova ponuda nije prihvaćena.

4. Apelant je podnio prigovor na pravilnost rada Komisije, koji je Načelnik opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Načelnik) rješenjem, broj 01/1-475-27/01 od 9. aprila 2001. godine odbio kao neosnovan.

5. Apelant je podnio prijedlog za oglašavanjem ništavim odluke Fonda, broj 02/3-475-17/01 od 25. januara 2001. godine, odluke Komisije, broj 02/3-475-17/01 od 14. marta 2001. godine i rješenja Načelnika, broj 01/1-475-27/01 od 9. aprila 2001. godine, te je navedeni prijedlog Načelnik rješenjem, broj 01/1-475-157/01 od 16. jula 2001. godine, odbio kao neosnovan.

6. Skupština opštine je rješenjem, broj 01-475-215/01 od 29. oktobra 2001. godine, zemljište koje je bilo predmet prodaje dodjelila Rajku Sariću uz naknadu od 15.700,00 KM.

7. Protiv rješenja Načelnika, broj 01/1-475-157/01 od 16. jula 2001. godine, apelant je podnio tužbu koju je Okružni sud presudom, broj U-150/01 od 1. marta 2002. godine odbio kao neosnovanu.

8. Protiv navedene presude apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud Republike Srpske presudom, broj Uvl-8/02 od 11. agusta 2004. godine uvažio i ukinuo presudu Okružnog suda, broj U-150/01 od 1. marta 2002. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.

9. U ponovnom postupku Okružni sud je presudom, broj U-350/04 od 24. decembra 2004. godine, uvažio apelantovu tužbu i poništio rješenje Načelnika, broj 01/1-475-157/01 od 16. jula 2001. godine kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog apelanta za oglašavanje ništavim odluke Fonda, broj 02/3-

475-17/01 od 25. januara 2001. godine, odluke Komisije, broj 02/3-475-17/01 od 14. marta 2001. godine i rješenja Načelnika, broj 01/1-475-27/01 od 9. aprila 2001. godine.

10. Sud je zaključio da rješenje Načelnika, broj 01/1-475-27/01 od 9. aprila 2001. godine, ima obilježje upravnog akta, te da iz konkretnog slučaja proizilazi da se u predmetnoj stvari radi o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta na korištenje. Sud je istakao da su uslovi i postupak dodjele uređeni Zakonom o građevinskom zemljištu i da se radi građenja može dodjeljivati samo na korištenje građevinska parcela, a ne prodavati lokacija koja je neosnovano izjednačena sa građevinskom parcelom, te da se građevinsko zemljište može dodjeljivati na korištenje na osnovu konkursa ili neposrednom pogodbom što u predmetnoj stvari nije slučaj. Sud je dalje naveo da će tuženi u ponovnom postupku postupajući po uputama suda donijeti novo na zakonu zasnovano rješenje.

11. Postupajući po presudi Okružnog suda Skupština opštine je donijela rješenje, broj 01-475-40/06 od 19. aprila 2006. godine, kojim se dodjeljuje na korištenje uz naknadu, na osnovu konkursa, Rajku Sariću neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište državne svojine u svrhu izgradnje poslovnog objekta u skladu sa urbanističkim planom grada Čelinca. Navedeno zemljište se dodjeljuje uz naknadu od 15.700,00 KM. Utvrđeno je da je Rajko Sarić navedeni iznos izmirio 27. novembra 2001. godine, te da će po pravosnažnosti rješenja Osnovni sud-zemljišno-knjižni ured Kotor Varoš i Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove-Područna jedinica Čelinac izvršiti uknjižbu prava korišćenja na predmetnom zemljištu u korist Rajka Sarića sa dijelom 1/1. Navedeno rješenje je konačno i protiv njega se ne može izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u roku od 30 dana po prijemu navedenog rješenja.

12. Apelant navodi da mu je navedeno rješenje uručeno tek na njegovo vlastito insistiranje «pola godine nakon njegovog donošenja kada su prošli svi rokovi za njegovo pobijanje», zbog čega nije koristio nikakav pravni lijek protiv njega.

13. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prvobitno se u apelaciji apelant žalio zbog neizvršenja presude Okružnog suda, broj U-350/04 od 24. decembra 2004. godine. Međutim, u dopuni apelacije apelant je dostavio rješenje Skupštine opštine, broj 01-475-40/06 od 19. aprila 2006. godine, koje je doneseno na osnovu presude Okružnog suda, broj U-350/04 od 24. decembra 2004. godine, te naveo da se žali na ovo rješenje.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. U konkretnom slučaju, kako je sam apelant naveo u dopuni apelacije, osporavano rješenju mu je uručeno «na njegov zahtjev» ali on protiv tog rješenja nije tužbom pokrenuo upravni spor, iako je takva mogućnost utvrđena u smislu odredbe člana 48. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 86/03), smatrajući da mu je rješenje uručeno neblagovremeno «kada su prošli svi rokovi za njegovo pobijanje». Tužba kojom se pokreće upravni spor u konkretnom slučaju je efektivni pravni lijek koji je apelant bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Naime, u upravnom sporu koji je bilo moguće pokrenuti podnošenjem tužbe sud bi raspravio i činjenice u vezi uručenja osporavanog rješenja apelantu i u vezi blagovremenosti tužbe, pa apelant nije mogao odustati od ovog pravnog lijeka samo zato što je on smatrao da je prošao rok za njegovo korištenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1040/06 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio