Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/06 (M. A.)

Odluka donesena 15. 02. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3401/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine, u predmetu broj AP-3401/06, rješavajući apelaciju Mirele Alibegić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirele Alibegić podnesena protiv Federacije Bosne i Hercegovine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirela Alibegić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je, 22. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH) zbog navodnih povreda njenih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantici «odmah dozvolio podnošenje tužbe za razvod braka, a da se odlučivanje o smještaju i izdržavanju djece rješava u skladu sa propisima ranijeg Porodičnog zakona («Službeni list SR BiH», br.21/79, 44/98, «Službeni list RBiH», br.6/94 i 13/94)». Apelantica je zatražila da se FBiH obaveže da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 300,00 KM i naknadi trošak za sačinjavanje apelacije u iznosu od 602,00 KM.

2. Apelantica, kao majka malodobnog djeteta, navodi da joj je u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekst: Općinski sud), kao mjesno i stvarno nadležnom sudu po mjestu zadnjeg bračnog boravišta, «rečeno da tužbu za razvod braka ne može predati dok ne provede posredovanje». Apelantica dalje navodi da je u Centru za starateljstvo i socijalnu zaštitu Velika Kladuša pokretanje postupka posredovanja uvjetovano pristupanjem apelantice ovom organu zajedno sa budućim tuženim suprugom koji živi u inozemstvu. Njen suprug, kojeg je obavijestila o namjeri pokretanja postupka razvoda braka i potrebi da pristupi postupku posredovanja je odbio dolazak, pravdajući to nedostatkom novčanih sredstava za troškove dolaska. Apelantica ukazuje na odredbe članova 45. stav 1. 47. stav 2. i 49. Porodičnog zakona FBiH («Službene novine FBiH», br.35/05) kojim je propisano da, ukoliko u braku ima djece, prije pokretanja postupka razvoda braka mora se podnijeti zahtjev za posredovanje. Punomoćnici ne mogu zastupati bračne partnere, niti mogu prisustvovati u postupku posredovanja. Posljedice ne dolaska u postupku posredovanja su, kako tvrdi apelantica, obustava postupka odnosno odbacivanje tužbe. Apelantica smatra da joj je navedenim odredbama Porodičnog zakona onemogućeno da pokrene postupak za razvod braka i ostvari pravo na privatni i porodični život i da u vezi s tim proizilazi «osnovanost apelacije u pogledu kršenja njenih osnovnih ljudskih prava na pristup sudu i onemogućavanje rješavanja predmeta u razumnom roku i povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3. e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 8. stav 1. Evropske konvencije».

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke, koja predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje, odnosno povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama zaključio da se na pitanje da li će apelant imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, sa svim drugim garancijama u smislu Evropske konvencije, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje jesu li poštovani principi pravičnog suđenja i druge garancije iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Naime, na pitanje da li će apelant imati pravo na efektivan pristup sudu, pravo na pravično suđenje i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, te da li će biti poštovani principi iz Evropske konvencije, ne može se dati odgovor dok je postupak u toku i sve dok ne bude pravosnažno okončan.

8. U konkretnom slučaju, apelantica nije ni pokrenula postupak posredovanja pred nadležnim organom, koji je propisan Porodičnim zakonom («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 35/05), a koji se pokreće prije pokretanja postupka za razvod braka, ukoliko bračni partneri imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje. Osim toga, ne stoje navodi iz apelacije u vezi mogućnosti, odnosno nemogućnosti provođenja postupka posredovanja, jer je članom 49. stav 1. Porodičnog zakona propisano da «Ako se oba bračna partnera, uredno pozvana, ne odazovu na poziv da učestvuju u postupku posredovanja, a ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti». Dakle, za obustavu postupka posredovanja potreban je izostanak oba bračna druga, te će se samo u tom slučaju odbaciti tužba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, kako je propisano stavom 2. istog člana navedenog Zakona.

9. S obzirom da u konkretnom slučaju apelantica postupak o predmetu apelacije nije ni pokrenula, niti je postupak u toku pred nadležnim organima, slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/06 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio