Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/06 (D. Š.)

Odluka donesena 06. 03. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-10/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-10/06, rješavajući apelaciju Dragice Šeremet, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Šeremet podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-269/05 od 11. oktobra 2005.godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-750/03 od 24. oktobra 2003.

godine, i presude Općinskog suda u Bihaću, broj P-251/02 od 22. maja 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Šeremet (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je, 4. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 269/05 od 11. oktobra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-750/03 od 24. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-251/02 od 22. maja 2002. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-750/03 od 24. oktobra 2003.godine, odbijena je žalba Mješovite srednje škole u Bihaću (u daljnjem tekstu: tužitelj), kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Bihaću, broj P-251/02 od 22. maja 2002. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Svetku Majstoroviću (u daljnjem tekstu: tuženi) prestalo stanarsko pravo na stanu u Bihaću, naselje Ozimice I SPO II/C stan broj 20. Tužitelj je tužbom «radi utvrđenja stanarskog prava, vsp 1000 KM» tražio da se utvrdi da je tuženom prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-269/05 od 11.oktobra 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice, kao umješača na strani tužitelja (kao ranijeg privremenog korisnika predmetnog stana) protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-750/03 od 24.oktobra 2003. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prema odredbi člana 364. stav 3. prethodnog Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 42/98 i 3/99), koji se primjenjuje na osnovu odredbi člana 456. stav 1. i 2. sada važećeg Zakona o parničnom postupku ( «Službene novine FBiH», broj 53/03), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Vrhovni sud je ocijenio da revizija nije dopuštena, jer je vrijednost konkretnog spora koju je tužitelj u tužbi naznačio samo 1.000 KM, te donio pobijano rješenje pozivajući se na član 374. prethodnog Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 456. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03).

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od slijedećih slučajeva:

(4) protekao rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

6. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant mora odlučivati o podnošenju pravnog lijeka, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati iskorištenim (vidi rješenje Ustavnog suda, U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev- 269/05 od 11. oktobra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-750/03 od 24. oktobra 2003. godine, donesena povodom žalbe tužitelja protiv prvostepene presude.

9. S obzirom na to da je, 24. augusta 2004. godine, apelantici uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-750/03 od 24. oktobra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. januara 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/06 (D. Š.) | Sudska praksa | Aktio