Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-138/06 (V. D.)

Odluka donesena 06. 03. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-138/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-138/06, rješavajući apelaciju Vere Dimitrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vere Dimitrić, podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 19.02/4-P53/06 od 6. februara 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Odsjeka Banja Luka, broj I-08-1409/02 i 02-2380/99 od 24. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vera Dimitrić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Banja Luke, podnijela je, 23. januara 2006. godine, prijavu o navodnoj povredi ljudskih prava Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u vezi sa postupkom njene deložacije iz stana u Ulici Talijanskog bataljona Mateoti broj 9/4 u Banja Luci (u daljnjem tekstu: sporni stan), a u postupku sprovođenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljnih lica i izbjeglica, broj 201-2380/99 od 29. augusta 2002. godine kojom je Šefiki Alić omogućen povrat u sporni stan na kojem je bila nosilac stanarskog prava prije rata. Navedena prijava je dostavljena Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem teksu: Ustavni sud), 24. januara 2006. godine, u skladu sa članom 5. Sporazuma koje su potpisale strane 25. septembra 2003. godine u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 35/03). Apelantica je, 14. februara 2006. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio njenu deložaciju iz spornog stana zakazanu za 20. februar 2006. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. Na zahtjev Ustavnog suda, apelantica je 26. januara 2007. godine, dopunila/precizirala apelaciju tako da je osporila rješenje Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za izbjeglice), broj 19.02/4-P53/06 od 6. februara 2006. godine i rješenje Ministarstva za izbjeglice i rasljena lica Republike Srpske Odsjeka Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek Banja Luka), broj I-08-1409/02 i 02-2380/99 od 24. januara 2006. godine.

2. Odsjek Banja Luka je rješenjem broj I-08-1409/02 i 02-2380/99 od 24. januara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za izbjeglice, broj 19.02/4-P53/06 od 6. februara 2006. godine, odbio apelanticin zahtjev za obustavljanje postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve rasljenih lica i izbjeglica, broj 201-101278-1/1 od 16. oktobra 2001. godine dozvoljenog zaključkom Ministarstva za izbjeglice, broj I-08-1409/02 i 02-2380/99 od 29. augusta 2002. godine. U pouci o pravnom lijeku u drugostepenom rješenju je navedeno da je to rješenje konačno u upravnom postupku te da protiv njega žalba nije dopuštena, ali da se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Banja Luci.

3. Apelantica je u apelaciji i dopuni apelacije osporavala postupak izvršenja odluke Komisije za imovnske zahtjeve izbjeglica i rasljeneih lica kojom je ranijoj nositeljici stanarskog prava na spornom stanu Šefiki Alić omogućen povrat stana. U tom smislu apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražila obustavljanje deložacije, ali je deložacija provedena i apelantica više nije u posjedu spornog stana. U međuvremenu su donesena navedena rješenja koja je apelantica osporila i navela da je u postupku donošenja osporenih rješenja povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica nije posebno obrazložila nijedan od ovih navoda nego je hronološki iznijela činjenice vezane za postupak u vezi sa njenom deložacijom iz spornog stana. U dijelu apelacije u vezi sa pitanjem iskorištenih pravnih lijekova apelantica je navela da nije tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice od 6. februara 2006. godine, jer je u toku sudski postupak pred Osnovnim sudom u Banja Luci za dokazivanje pravne valjanosti ugovora o zamjeni stanova koji su 15. augusta 1995. godine zaključili apelanticin suprug i Šefika Alić.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Apelantica je navela da protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice od 6. februara 2006. godine nije pokrenula upravni spor jer je u toku sudski postupak pred Osnovnim sudom u Banja Luci za dokazivanje pravne valjanosti ugovora o zamjeni spornog stana koji su, 15. augusta 1995. godine zaključili apelanticin suprug i ranija nositeljica stanarskog prava na spornom stanu. S obzirom da nije tužbom pokrenula upravni spor pred nadležnim sudom apelantica je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-138/06 (V. D.) | Sudska praksa | Aktio