Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-252/06 (I. H., R. H. i A. P.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-252/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP 252/06, rješavajući apelaciju Izudina Hasanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izudina Hasanovića, Ramize Hukić i Azijade Pamukčić, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž- 79/04 od 23. novembra 2005. godine, i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-560/02-I od 19. novembra 2003.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Izudin Hasanović i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijeli su, 5. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-79/04 od 23. novembra 2005. godine, i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-560/02-I od 19. novembra 2003. godine.
2. Mehmed Hasanović (u daljnjem tekstu: tužitelj – protivtuženi) podnio je, 21. oktobra 2002. godine, tužbu protiv apelanata, inače svojih sestara i brata, radi naknade štete u iznosu od 41.000,00 KM koja se sastoji od njegove brige, staranja i izdržavanja zajedničkih roditelja, sa kojima je živio 17 godine i za troškove sahrane. Tokom postupka, 16. maja 2003. godine, apelanti – protivtužitelji su protiv tužitelja podnijeli protivtužbu, kojom su zatražili da im se na ime neosnovanog korištenja njihovih vlasničkih dijelova na nepokretnostima upisanih u PL. 171 k.o. Brka isplati iznos od 15.547,34 KM uz zakonsku zateznu kamatu počev od dana presuđenja pa do isplate, i naknadi im troškove parničnog postupka.
3. Presudom Osnovnog suda, broj P-560/02-I od 19. novembra 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i protivtužbeni zahtjev apelanata, kao neosnovan.
4. Apelacioni sud je postupajući po žalbi tužitelja – protivtuženog i žalbi apelanata donio presudu, broj Gž-79/04 od 23. novembra 2005. godine, kojom je žalbu tužitelja djelimično uvažio i preinačio presudu Osnovnog suda, tako što je apelante obavezao da tužitelju, solidarno naknade materijalnu štetu u iznosu od 6.075,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka, dok je u ostalom dijelu pobijana odluka potvrđena. Žalba apelanata odbijena je kao neosnovana.
5. Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant nije protiv drugostepene presude izjavio reviziju, iako je to mogao učiniti. Naime, član 309. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikata Bosne i Hercegovine propisuje u stavu 2. da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000 KM. Apelant je pravosnažno obijen sa zahtjevom da mu tuženi-protivtužitelji naknade štetu u iznosu od 41.000 KM, što znači da je revizija u konkretnom slučaju bila dozvoljena. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je osporenom presudom Apelacionog suda povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Porotokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, apelant je propustio protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti da se pred redovnim sudom preispita drugostepena presuda, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović