Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-470/07 (Z. M.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-470/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-470/07, rješavajući apelaciju Zlatke Mahmuljin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatke Mahmuljin, podnesena protiv zaključka o dozvoli izvršenja Službe za upravu za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo, broj 05-31-1246/02 od 5. januara 2007.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatka Mahmuljin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Emina Hasanović, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 31. januara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se naložila obustava izvršenja zaključka o dozvoli izvršenja Službe za upravu za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-31-1246/02 od 5. januara 2007. godine. Apelantica istim zahtjevom, također, osporava i navedeni zaključak Službe. Ustavni sud je zatjev apelantice registrovao kao apelaciju pod brojem AP-470/07.
2. Ustavni sud je dopisom od 1. februara 2007. godine pozvao apelanticu da dopuni apelaciju, budući da ista nije sadržavala neophodne elemente u skladu s članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Apelantica je Ustavnom sudu dostavila dopunu apelacije 9. februara 2007. godine i 20. februara 2007. godine.
3. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica, broj 301-3852-1/1 od 9. jula 2002. godine potvrđeno je da je Draško Kovačević bio savjestan posjednik dvoiposobnog stana površine 81,51m2 u Sarajevu u ulici Hakije Kulenovića 14 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).
4. Odlukom o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercregovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/03/14435 od 13. septembra 2006. godine koja je donesena po prijavi sina predratnog savjesnog posjednika predmetnog stana naređeno je Federaciji Bosne i Hercegovine da podnosioca prijave vrati u posjed predmetnog stana najkasnije u roku od dva mjeseca od dana prijema te odluke. Izvršavajući navedenu odluku Komisije Služba je donijela zaključak o dozvoli izvršenja, broj 05-31-1246/02 od 5. januara 2007. godine, kojim je apelantici utvrđen prestanak prava korištenja predmetnog stana. Utvrđeno je da se stan vraća u posjed sinu predratnog savjesnog posjednika predmetnog stana i naloženo da apelantica u roku od 15 dana od dana dostavljanja zaključka napusti stan.
5. Kantonalna uprava za geodetske i imovinsko pravne-poslove (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava) kao drugostepeni organ, je svojim rješenjem, broj 25-31-750/07 D od 6. februara 2007. godine, odbila žalbu apelantice izjavljenu protiv zaključka Službe, broj 05-31-1246/02 od 5. januara 2007. godine. U pouci o pravnom lijeku naznačeno je da se protiv predmetnog rješenja može pokrenuti upravni spor tužbom kod Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja.
6. U apelaciji, apelantica ističe da je zemljišno-knjižni vlasnik predmetnog stana. Smatra da je zaključak Službe uplitanje u njeno pravo na imovinu i da su na taj način u odnosu na nju povrijeđeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnje tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Takođe, traži donošenje privremene mjere o obustavljanju izvršenja zaključka Službe do okončanja parničnog postupka na Općinskom sudu u Sarajevu koji se vodi pod poslovnim brojem P-234/07 protiv općine Centar zbog uznemiravanja vlasništva. Apelantica se poziva i na odluke Doma za ljudska prava br. CH/98/1162 i CH/02/9868 u kojima je izneseno stanovište da je uknjiženje prava vlasništva stana imovina i da deložacija predstavlja uplitanje u mirno uživanje imovine, koje pravo je zaštičeno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da činjenica o uknjiženju prava vlasništva u zemljišne knjige, bez obzira da li je takav upis izvršen zakonito ili ne, štiti vlasnika dok se ne izvrši eventualna ispravka u zemljišnim knjigama, te da shodno tom stavu i ne može biti deložirana iz stana čiji je vlasnik. Apelantica nije pokrenula upravni spor protiv drugostepenog rješenja, nego je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konretnom slučaju apelantica protiv drugostepenog rješenja Kantonalne uprave nije pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom, u skladu s pravnom poukom koju je sadržavalo rješenje Kantonalne uprave, a kako je propisano članom 18. stav 2 Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH,», broj 9/05), nego se apelacijom neposredno obratila Ustavnom sudu.
10. Stoga, iz naprijed navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu, koji su joj stajali na raspolaganju, kako bi došla do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom. S obzirom na navedeno, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova iz člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, pa se apelacija na osnovu navedenih odredbi mora odbaciti kao nedopuštena.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović