Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3432/06 (L. R. i A. M.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3432/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-3432/06, rješavajući apelaciju Ljiljane Rajić i Aleksandra Matića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Rajić i Aleksandra Matića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000413 od 17.
oktobra 2006. godine, i rješenja broj Rev-462/03 od 7. decembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž- 2837/04 od 21. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Rajić i Aleksandar Matić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 25. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000413 od 17. oktobra 2006. godine, rješenja Vrhovnog suda, broj Rev-462/03 od 7. decembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2837/04 od 21. novembra 2005. godine.
2. Apelanti su, 8. januara 2007. godine, Ustavnom sudu dostavili dopunu apelacije, a 14. februara 2007. godine zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Kantonalnog suda, broj Gž-2837/04 od 21. novembra 2005. godine, u izvršnom postupku Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji se vodi pod brojem I- 1874/06, do donošenja odluke o apelaciji.
3. Općinski sud je presudom, broj P-1807/99 od 26. aprila 2001. godine, odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj HIP d.d. Sarajevo tražio da se apelanti, kao tuženi u ovoj parnici, isele iz stana koji se nalazi u Sarajevu u Ulici Omera Dolovčića br. 4, i predaju ga slobodnog od lica i stvari u posjed tužitelju. Istom presudom zahtjev apelantice, kao tužene-protivtužiteljice, je djelimično usvojen i to u dijelu kojim je utvrđeno da je predmetni stan zajednička imovina apelantice i umrlog Mehmeda Hrnjića sa dijelom ½, pa su tužitelj-prvotuženi firma HIP d.d. i tužena Aida Jarebica rođ. Hrnjić obavezani na trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužene-protivtužiteljice na predmetnom stanu sa pripadajućim pomoćnim prostorom sa dijelom ½ u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i da joj naknade troškove postupka u iznosu od 2.595,00 KM. Istom presudom odbijen je zahtjev iz protivtužbe kojim je apelantica tražila da se utvrdi da zajedničku imovinu u dijelu ½ sa umrlim Mehmedom Hrnjićem čini i firma HIP d.d.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-670/02 od 11. jula 2003. godine, žalbe parničnih stranaka na gore navedenu presudu su odbijene i prvostepena presuda je potvrđena.
5. Odlučujući o reviziji tužitelja-prvotuženog HIP d.d. i protivtužene Aide Jarebica rođ. Hrnjić, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-462/03 od 7. decembra 2004. godine, uvažio reviziju, drugostepenu presudu u pobijanom dijelu ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
6. Kantonalni sud je, u ponovnom postupku, presudom, broj Gž-2837/04 od 21.
novembra 2005. godine, uvažio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedene presude i prvostepenu presudu preinačio tako što su apelanti obavezani da isele iz spornog stana i predaju ga slobodnog od ljudi i stvari u ispravnom stanju tužitelju, a apelantica, kao tužena-protivtužiteljica je odbijena sa protivtužbenim zahtjevom da se utvrdi da je predmetni stan zajednička imovina apelantice i umrlog Mehmeda Hrnjića sa dijelom ½. Apelanti su obavezani da tužitelju HIP d.d. Sarajevo i protivtuženoj Aidi Jarebica rođ. Hrnjić solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.105,80 KM.
7. Apelanti su protiv drugostepene presude donesene u ponovnom postupku izjavili reviziju Vrhovnom sudu.
8. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000413 od 17. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju apelanata kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmetnog spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Dalje je navedeno da, su stranke u tužbi i protivtužbi odredile vrijednost spora na 5.000,00 KM, koji iznos ne prelazi propisanu visinu vrijednosnog kriterija koji obezbjeđuje dopustivost revizije, pa je iz tog razloga revizija odbačena kao nedopuštena.
9. Apelanti navode da im je osporenim rješenjima Vrhovnog suda, kao i osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i prava iz člana 13. i 17. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
11. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
13. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000413 od 17. oktobra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Također, ni rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-462/03 od 7. decembra 2004. godine, nije bila konačna odluka u ovom predmetu, jer je tim rješenjem predmet vraćen na ponovni postupak pred Kantonalnim sudom. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2837/04 od 21. novembra 2005. godine, donesena povodom žalbe tužitelja protiv prvostepene presude.
14. S obzirom na to da je apelantu prije 17. oktobra 2006. godine, kada je doneseno rješenje o reviziji, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. decembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u dijelu koji se odnosi na osporene presude redovnih sudova, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović