Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1181/06 (M. K.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1181/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-1181/06, rješavajući apelaciju Mirze Kovača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Kovača, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, br. KM:104/05 065-0-Kv-
06-000 462 od 10. aprila 2006. godine, KM:285/04 065-0-Kv-06-000 207 od 16. februara 2006. godine, KM:6/03 065-0-Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine i KM:279/04 065-0-Kv-06-000 184 od 16. februara 2006. gidine, te rješenja Općinskog suda u Sarajevu, br. KM:104/05 od 22. marta 2006. godine, KM:285/04 od 30. januara 2006. godine, KM:6/03 od 6. februara 2006. godine i KM-279/04 od 9. decembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Kovač (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. KM:104/05 065-0-Kv-06-000 462 od 10. aprila 2006. godine, KM:285/04 065-0-Kv-06-000 207 od 16. februara 2006. godine, KM:6/03 065-0-Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine i KM:279/04 065-0-Kv-06-000 184 od 16. februara 2006. godine, te rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. KM:104/05 od 22. marta 2006. godine, KM:285/04 od 30. januara 2006. godine, KM:6/03 od 6. februara 2006. godine i KM-279/04 od 9. decembra 2005. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu je donio rješenja br. KM:104/05 od 22. marta 2006. godine, KM:285/04 od 30. januara 2006. godine, KM:6/03 od 6. februara 2006. godine i KM-279/04 od 9. decembra 2005. godine kojim je apelantu na ime troškova branioca po službenoj dužnosti u predmetima protiv malodobnih N.T., K.B., Z.T. i E.F. odobrio naknadu u iznosima preciziranim u izrekama rješenja.
3. U obrazloženju ovih rješenja sud je naveo da je apelant dostavio troškovnike na ime zastupanja navedenih lica, navodeći pojedinačne radnje kojim je prisustvovao. Sud je u svim navedenim predmetima apelantu odobrio manji iznos naknade od onog koji je troškovnikom potraživao apelant. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbi člana 4. stav 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa - «Službene novine Federacije BiH», br. 22/04 i 24/04) prema kojoj za odbranu u prvostepenom postupku protiv maloljetnika advokatu pripada nagrada za učestvovanje u pripremnom postupku 100 bodova te na ročištu za izricanje ili glavnom pretresu 150 bodova. Sud je navedenu odredbu protumačio na način da advokatu pripada nagrada za učestvovanje u cijelom pripremnom postupku u iznosu od 100 bodova a ne za svaku pojedinačnu radnju pripremnog postupka po 100 bodova. Međutim, apelant je naveo da je više puta pristupao na ročišta u pripremnom postupku, te je smatrao da mu pripada veća naknada od one koja je utvrđena prvostepenim rješenjima.
4. Kantonalni sud je svojim rješenjima br. KM:104/05 065-0-Kv-06-000 462 od 10. aprila 2006. godine, KM:285/04 065-0-Kv-06-000 207 od 16. februara 2006. godine, KM:6/03 065-0-
Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine i KM:279/04 065-0-Kv-06-000 184 od 16. februara 2006. godine, odbio kao neosnovane apelantove žalbe izjavljene protiv prvostepenih rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud pravilno ocijenio iznos utvrđenih advokatskih troškova u skladu sa članom 4. stav 3. Tarife, budući da je tim članom propisano da advokatu za učestvovanje u pripremnom postupku prema maloljetnicima pripada nagrada od 100 bodova a za glavni pretres 150 bodova, te obzirom da vrijednost boda iznosi 3 KM to je pravilno izračunato da apelantu za učestvovanje u pripremnom postupku pripada iznos od 300,00 KM, te da je pravilno izračunat i iznos koji se odnosi na pristup apelanta na ročištu povodom razmatranja prijedloga tužioca, te da je tako obračunat troškovnik uvećan za 10% odnosno 17% što je u skladu sa navedenom tarifom.
5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u predmetnim krivičnim postupcima bio postavljen kao branilac po službenoj dužnosti, da je po okončanju postupaka dostavio troškovnike ali da je sud nepravilnom primjenom Tarife u svim predmetima donio odluku i tumačenje da advokatu pripada naknada za samo jedan pristup na pripremnom ročištu, bez obzira koliko je puta bio angažovan. Apelant navodi da je članom 4. tačka 4. Tarife regulisano da se svaki nastavak plaća 50%.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. Ustavni sud prvenstveno konstatira da je osporenim rješenjima, neovisno od činjenice da su donesena u krivičnom postupku, u stvari odlučivano o građanskom pravu apelanta koji kao advokat shodno članu 31. Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 40/02) ima pravo da zahtijeva i da primi nagradu za izvršeni rad i nadoknadu troškova nastalih u vezi s radom u skladu sa odredbama Tarife.
8. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, dalje treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, konkretno Tarife od strane Kantonalnog suda i Općinskog suda. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav prema kojem nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
10. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluka o žalbi apelanta te zaključio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio iznos utvrđenih advokatskih troškova u skladu sa članom 4. stav 3. Tarife. U takvom zaključku redovnih sudova Ustavni sud ne nalazi nikakvu prozvoljnost budući da je navedenom odredbom regulirano da «Za odbranu u prvostepenom postupku protiv maloljetnika, advokatu pripada nagrada za učestvovanje: u pripremnom postupku 100 bodova; na ročištu ili glavnom pretresu 150 bodova». Ustavni sud dalje zapaža da je članom 4. stav 4. Tarife regulirana situacija kad glavni pretres traje neprekidno duže od jednog dana te za drugi i svaki dalji dan pretresa advokatu pripada nagrada od 50 %. Međutim, već je konstatirano da je u konkretnim predmetima apelant tražio nagradu uvećanu za 50 % za pripremni postupak koji je trajao više dana, a ne glavni pretres.
11. Budući da su osporene odluke zasnovane na odredbama važeće Tarife pri čemu su dati razlozi na osnovu kojih je odmjerena naknada apelantu kao braniocu po službenoj dužnosti, Ustavni sud smatra da u predmetnoj apelaciji nema ništa što ukazuje da su materijalno-pravni propisi proizvoljno primijenjeni na štetu apelanta niti dokumentacija predočena Ustavnom sudu ukazuju na povredu apelantovih ustavnih prava, te stoga zaključuje da apelant nema «opravdan zahtijev» da se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović