Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-959/06 (O. L.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-959/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-959/06, rješavajući apelaciju Olge Lovrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Olge Lovrić, podnesena protiv odluke Komisije za kontrolu Ugovora o korištenju stana zaključenih i /ili obnovljenih nakon 1. aprila 1992. godine, broj 27-01-
23-14297-2634/03 od 19. marta 2003. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Olga Lovrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nijaz Đuliman, advokat iz Mostara podnijela je 26. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Komisije za kontrolu ugovora o korištenju stana zaključenih i/ili obnovljenih nakon 1. aprila 1992. godine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 27-01-23-14297-2634/03 od 19. marta 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 20. aprila i 18. jula 2006. godine
2. Odlukom Komisije, broj 27-01-23-14297-2634/03 od 19. marta 2003. godine, ustanovljeno je da je ugovor o korištenju stana broj 03/1-OH-1-1916/98 od 10. juna 1998. godine, za stan u Sarajevu u ul. Bulevar Meše Selimovića broj 29, između apelantice i Stambenog fonda Grada Sarajevo, zaključen i/ili obnovljen suprotno tački 8. alineja II Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima od 28. oktobra 1999. godine. Tačkom 2. navedene odluke konstatirano je da se ista dostavlja nadležnom stambenom organu koji će provesti postupaku skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.
3. Apelantica je potom od strane Komisije obavještenjem, broj 27-01-23-14297-sl./05 od 12. septembra 2005. godine, obaviještena da je nema pravnog osnova za promjenu navedene odluke.
4. U odgovoru na navode apelacije Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo-
Uprava za stambena pitanja (u daljnjem tekstu: Uprava) je obavijestilo Ustavni sud da je, postupajući po negativnoj odluci Komisije, dana 1. septembra 2004. godine održalo usmenu raspravu na kojoj je odluka Komisije uručena apelantici, te da je Uprava nakon okončanog upravnog postupka i upotpune spisa predmet u dva navrata dostavljala Komisiji radi preispitivanja negativne odluke ali da je oba puta spis vraćen sa obrazloženjem da Komisija ostaje kod odluke te da je potrebno da Uprava postupi po odluci. Uprava još uvijek nije donijela rješenje u konkretnoj upravnoj stvari.
5. Apelantica smatra da su joj povrijeđena sljedeća ustavna prava: pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustav Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelantica nije još došala do konačne odluke. Naime, nesporno je da je odlukom Komisije ustanovljeno da je ugovor o korištenju stana koji je zaključila apelantica sa Stambenim fondom Grada Sarajeva, zaključen i/ili obnovljen suprotno važećim propisima te je navedeno da se predmetna odluka dostavlja nadležnom stambenom organu koji će provesti postupak u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku. Međutim, postupak kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana, neovisno što se vodi pred dva organa –Komisijom i organom upraveu suštini predstavljaju jedan postupak, budući da protiv odluke Komisije nije predviđena posebna pravna zaštita ali se ista ostvaruje u upravom postupku. Ovo stoga što je tačkom 10. Uputstva o postupku kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/02) regulirano da Komisija dostavlja odluku nadležnom stambenom organu koji provodi postupak u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku, te će dakle apelantica protiv rješenja upravnog organa imati mogućnost izjavljivanaja žalbe odnosno pokretanja upravnog spora. Dakle, odluka Komisije praktično predstavlja samo jednu od faza predmetnog postupka, a ne konačnu odluku o konkretnoj pravnoj stvari.
10. Obzirom na navedeno postupak o predmetu apelacije je u toku pred Upravom kao nadležnim organom koji treba, shodno članu 11. Uputstva o postupku kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana, donijeti rješenje o sudbini ugovora o korištenju stana zaključenog između apelantice i stambenog fonda Grada Sarajeva, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović