Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/06 (Z. O.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1938/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-1938/06, rješavajući apelaciju Zijada Okanovića, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Okanovića podnesena protiv Odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/99/1987 od 6. novembra 2004.
godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijad Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je, 5. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/99/1987 od 6. novembra 2004. godine.
2. Osporavanom odlukom Komisije utvrđeno je da neizvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) od 2. maja 2000. godine predstavlja povredu prava podnosioca prijave Spasoja Macure na poštivanje njegovog doma u smislu člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je naređeno Federaciji BiH da preduzem sve neophodne korake da izvrši navedenu odluku CRPC. Predmetni stan koristi apelant na temelju ugovora o zamjeni stanova zaključenim sa Spasojem Macurom 14. juna 1998. godine i rješenja nadležnog organa kojim je apelantu dozvoljen povratak u posjed predmetnog stana. Apelant je nakon ulaska u posjed predmetnog stana sa vlasnikom stana RMU Kamengrad d.o.o. Sanski Most zaključio ugovor o otkupu stana i upisao se kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama općine Sanski Most. Apelant smatra da je ovakvom odlukom Komisije povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz člana 13. i 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;».
4. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju ustavnu praksu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je dobila mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu za ljudska prava do 31. decembra 2003. godine, a koji je uspostaljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum) i ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava.Ustav Bosne i Hercegovine, čiji je tekst dat u Aneksu 4, sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.
5. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U-21/01 Ustavni sud je zaključio da se Dom za ljudska prava, odnosno sada Komisija ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Dom za ljudska prava, odnosno Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XI. tačka 3. Aneksa VI Sporazuma odluke Doma za ljudska prava, odnosno Komisije konačne i obavezujuće.
6. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema nadležnost preispitivanja odluka Komisije, pa samim tim ni osporene odluke Komisije na koju se apelant žali u konkretnom slučaju. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
8. U skladu s članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović