Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1891/06 (A. M.)
Odluka donesena 06. 03. 2007.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1891/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-1891/06, rješavajući apelaciju Abaza Mulamekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abaza Mulamekića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-872/05 od 11. maja 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, i presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-1793/02 od 29. aprila 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abaza Mulamekića podnesena protiv zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/U-23-51/05 od 15. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Abaz Mulamekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 30. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-872/05 od 11. maja 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, i presude Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1793/02 od 29. aprila 2003. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/U-23-51/05 od 15. septembra 2005. godine.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda, broj P-1793/02 od 29. aprila 2003. godine, apelant je, kao tužilac, odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da su mu tuženi u periodu od 31. decembra 1995. godine d 31. decembra 2001. godine plaćali sa zastojem od preko tri mjeseca mjesečnu stanarinu i druge troškove vezeane za korištenje stana, te da mu nisu platili za period od 1. januar 2002. godine do 31. decembar 2002. godine ni jednu stanarinu kao i druge troškove održavanja zajedničkih dijelova, instalacija i uređaja i upravitelju zgrade, te da se stavi van snage rješenje Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/1-23-47/00 od 24. novembra 2000. godine, koje zamijenjuje ugovor o korištenju stana. Pored toga, odbijen je i tužbeni zahtjev da tuženi apelantu predaju predmetni stan, kao i da mu plate zaostale zakupnine za period od 1. januara 2002. godine, pa do 31. augusta 2002. godine u iznosu od po 672,00 KM mjesečno, tj. ukupno 5.376,00 KM. Istom presudom apelant je obavezan tuženim nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.023,00 KM.
3. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđivanje stanarine je ukinuta i u tom dijelu tužba je odbačena. U preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
4. Revizija apelanta protiv drugostepene presude je odbačena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-
872/05 od 11. maja 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o tužbi apelanta radi utvrđenja i predaje u posjed i plaćanju zakupnine za period od 1. januara 2002. godine do 31. augusta 2002. godine u ukupnom iznosu od 5.376,00 KM. S obzirom da je iznos pobijanog dijela pravomoćne presude manji od zakonom propisanog za dopustivost revizije, to je Vrhovni sud na osnovu člana 374. u vezi sa članom 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 42/98) reviziju odbacio kao nedopuštenu.
5. Ospornim zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/U-23-51/05 od 15. septembra 2005. godine, odbačen je zahtjev apelanta za donošenje rješenja o visini mjesečne zakupnine za stan u Ulici Valtera Perića broj 9. u Sarajevu. U obrazloženju zaključka je navedeno da u konkretnom predmetu nije nadležan upravni organ, već nadležni sud, kako to propisuje član 10. Zakona o stambenim odnosima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, Rev-872/05 od 11. maja 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta i tuženog protiv prvostepene presude.
10. S obzirom na to da je apelantu, 22. maja 2005. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2254/03 od 23. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. juna 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u dijelu koji se odnosi na osporene presude redovnih sudova, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. U odnosu na zaključak Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/U-23-51/05 od 15. septembra 2005. godine, iz dokumentacije spisa proizilazi da apelant nije uložio žalbu protiv navedenog zaključka Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša u Sarajevu, iako je ta mogućnost predviđena Zakonom o upravnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović