Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/06 (T. K.)

Odluka donesena 06. 03. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović

Predmeti (1)

AP-1996/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-1996/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj _60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog Kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-

000263 od 30. maja 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski Kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je, 12. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-000263 od 30. maja 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-000263 od 30. maja 2006. godine, obavezan je apelant da Luciji Tadić i dr. (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja), svakom po naosob isplati na ime neisplaćenog regresa tačno određene iznose za periode kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva pa do isplate.

3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, tražioci izvršenja su podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Rješenjem o izvršenju, broj I-2580/05 od 20. septembra 2005. godine, određeno je predloženo izvršenje.

4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio apelant, Općinski sud je rješenjem, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, prigovor apelanta odbio kao neosnovan. Istim rješenjem odbijen je i prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja.

5. Rješevajući žalbu koju je na rješenje Općinskog suda, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, izjavio apelant, Kantonalni sud je rješenjem, broj 003-0-Gž-000263 od 30. maja 2006. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je obaveza za apelanta da isplati tražiocima izvršenja novčane iznose utvrđena pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine. Dalje, Kantonalni sud ističe da je članom 3. stav 2. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH, na koji se apelant poziva u svojoj žalbi, izričito je propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Ovaj Zakon je stupio na snagu 17. februara 2004. godine, dok je obaveza apelanta prema tražiocima izvršenja nastala 29. jula 2005. godine, što znači da navedeni Zakon nije primjenjiv na predmetno izvršenje u cilju njegovog privremenog odlaganja od izvršenja, zaključuje na kraju Kantonalni sud.

6. Apelant se žali da su osporena rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predlaže da Ustavni sud ukine osporena rješenja i predmet vrati Kantonalnom sud na ponovni postupak ili da sam meritorno rješi predmet.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

9. S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-000263 od 30. maja 2006. godine, i rješenje Općinskog suda, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, kojim je, na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, kojom se obavezuje apelant da tražiocima izvršenja isplati na ime neisplaćenog regresa određene iznose uz pripadajuće kamate, određeno izvršenje na novčanim sredstvima apelanta na računu kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđene su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, kojom se obavezuje apelant da tražiocima izvršenja isplati na ime neisplaćenog regresa određene iznose uz pripadajuće kamate i troškove postupka. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku doneseno je rješenje o izvršenju, broj I-2580/05 od 20. septembra 2005. godine, kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Nakon toga Općinski sud donio je osporeno rješenje, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta pa je rješenje o izvršenju, broj I-2580/05 od 20. septembra 2005. godine,ostalo na snazi, te je doneseno i osporeno rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-000263 od 30. maja 2006. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Novčani iznosi koje apelant treba da isplati tražiocima izvršenja, predstavlja imovinsku vrijednost koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, osnovanost zahtjeva za isplatu na ime neisplaćenih regresa nije utvrđena u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/06 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio