Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-463/07 (B. F.)

Odluka donesena 06. 03. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-463/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-463/07, rješavajući zahtjev Bahrudina Fafulovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bahrudina Fafulovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bahrudin Fafulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 29. januara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-004-0-Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 366/05 od 13. oktobra 2005. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio iseljenje apelanta i njegove porodice i predaju u posjed tužitelju prizemlja stambene zgrade koja je bila predmet spora, a do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-366/05 od 13. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-004-0-Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine, apelant je kao tuženi obavezan da tužitelju Ramizu Fafuloviću preda u posjed njegov suvlasnički dio od ½ k.č. br. 2825/1 i k.č. br. 2825/2, K.O. Visoko zk. ul. 1142, što u naravi predstavlja prizemlje stambene zgrade izgrađene na k.č. 2825/1 K.O. Visoko, a sastoji se od sobe, kuhinje i banje, te da mu na ime troškova postupka isplati iznos od 60,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.

3. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da drugostepeni sud nije uvažio njegov prigovor u vezi sa odbijanjem prvostepenog suda da provede dokaz saslušanjem svjedoka Nermine Alimanović, a iz razloga jer taj prijedlog nije stavio na pripremno ročište što je po mišljenju apelanta restriktivno tumačenje člana 77. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je on po nacionalnosti Rom, slabo pismen i potpuno «nevičan» pravu, te da nije mogao pravilno razumjeti i protumačiti tekst poziva za pripremno ročište. U vezi zahtjeva za izdavanje privremene mjere apelant navodi da on nema zaposlenja niti bilo kakve imovine, te da bi iseljenje iz predmetne imovine značilo izbacivanje njega i njegove porodice na ulicu.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Iz apelacije proizilazi da apelant traži da Ustavni sud odloži izvršenje presude Općinskog suda, broj P-366/05 od 13. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-004-0-Gž-06-000-131 od 13. decembra 2006. godine, jer bi po njegovom mišljenju provođenjem navedene presude njegova porodica bila izbačena na ulicu. Ističe da on nema zaposlenja niti bilo kakve imovine.

8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-463/07 (B. F.) | Sudska praksa | Aktio