Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-379/07 (MPA «Posavina promet» d.o.o.)
Odluka donesena 20. 03. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-379/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-379/07, rješavajući apelaciju MPA «Posavina promet» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MPA «Posavina promet» d.o.o. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku, broj 002-
0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Orašju, broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. MPA «Posavina promet» d.o.o. iz Odžaka (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Zoran Rakić, advokat iz Odžaka, podnio je, 19. januara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će obustaviti izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem, 025-0-I-06-000 002. Apelant je 29. januara i 6. februara 2007. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-81/04 od 23. augusta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-497/05 od 4. novembra 2005. godine, odobren je istup iz MPA «Posavina promet» d.o.o. iz Odžaka članu društva Milki Lešić (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja), uz naknadu tržišne vrijednosti njenog udjela na dan podnošenja tužbe, i naknade troškova postupka u iznosu od 1.000,00 KM.
3. Općinski sud je temeljem navedene pravosnažne presude tog suda donio rješenje o izvršenju, broj 025-0-I-06-000 002 od 5. aprila 2006. godine, radi namirenja udjela izvršenja tražiteljice izvršenja, u iznosu od 536.932,64 KM i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 23. augusta 2004. godine do konačnog namirenja i troškovima izvršnog postupka koliko do kraja postupka budu iznosili. Izvršenje je određeno na nepokretnosti izvršenika i to parcelama broj 56/1, 56/5, 56/6, 56/7 i 56/8, sve zvane «Srnavica», zemljište sa objektima iz zk. ul. br. 1478 k.o. Odžak, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti i prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000 002 od 1. juna 2006. godine, koje je doneseno po prigovoru apelanta, kao izvršenika, prigovor je djelimično uvažen u dijelu u kome je kao vrijednost spora označen iznos od 536.932, 64 KM, a u ostalom dijelu rješenje je ostalo na snazi. Općinski sud je konstatovao da se u izvršnoj ispravi nigdje ne spominje vrijednost udjela tražiteljice izvršenja u iznosu od 536.932,64 KM, te da postoji očit nesklad izvršnog naslova i prijedloga za izvršenje, odnosno, da je taj iznos naveden u sudskom registru, te da će se stvarna vrijednost 1/3 udjela tražiteljice izvršenja utvrditi u daljnjem toku postupka vještačenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 091 od 11. septembra 2006. godine, koje je doneseno o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja Općinskog suda žalba apelanta odbijena je kao neutemeljena, a pobijano rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je konstatovao da je Općinski sud djelimičnim uvažavanjem prigovora apelanta, uskladio očiti nesklad između naslova i prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom u dijelu naznačene vrijednosti spora, dok je potvrdio rješenje tog suda od 5. aprila 2006. godine u ostalom dijelu kod određivanja predloženog izvršenja na temelju izvršne isprave – presude Općinskog suda, broj P-81/04, jer je utvrdio da ne postoji niti jedan od razloga koji sprječavaju izvršenje iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH», broj 32/03 i 52/03).
6. Rješenjem Općinskog suda, broj 025.0-I-06 000 002 od 13. oktobra 2006. godine, određeno je vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti građevinskog zemljišta i vrijednosti građevinskih objekata izgrađenih na zemljištu. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ante Grgića od 16. oktobra 2006. godine utvrđeno je da ukupna vrijednost građevinskog zemljišta u površini od 29.927 m² u svemu prema zk. ul. br. 1478. k.o. Odžak i građevinskih objekata izgrađenih na istom zemljištu na dan 16. novembra 2006. godine, iznosi 633.124,00 KM.
7. Nakon toga, Općinski sud je, u izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja vps. od 219.689,60 KM, izvan ročišta donio zaključak, broj 025-0-I-
06.000 002 od 7. novembra 2006. godine, kojim je utvrđena vrijednost nekretnina apelanta, koje su predmet izvršenja u ukupnom iznosu od 633.124,00 KM i određeno prvo ročište radi prodaje nekretnina za 11. decembar 2006. godine.
8. Rješenjem Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, koje je doneseno po prigovoru apelanta na zaključak tog suda od 7. novembra 2006. godine, prigovor apelanta je odbačen kao nedopušten. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na navedeno rješenje Općinskog suda, kao neosnovana, a potvrđeno je rješenje Općinskog suda broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine.
9. Apelant smatra da je donošenjem osporenih rješenja došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, kao i prava na rad iz člana 6. stav 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će obustaviti izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem, 025-0-I-
06-000 002. Apelant je 29. januara 2007. godine, dopunio apelaciju i dostavio punomoć za zastupnika i dopunsku dokumentaciju u predmetnom postupku. Apelant je 6. februara 2007. godine dopunio apelaciju i dostavio Zapisnik Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000002 od 5. februara 2007. godine, sa ročišta o prodaju nekretnina putem druge usmene javne dražbe (koji nije potpisan) a iz kojeg je vidljivo da su nekretnine apelanta, po Zaključku Općinskog suda od 15. januara 2007. godine, prodate tražiteljici izvršenja za ukupnu kupoprodajnu vrijednost u iznosu 211.500,00 KM.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
11. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio jedino rješenje Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-000 185 od 20. decembra 2006. godine, i rješenje Općinskog suda, broj 025-0-I-06-000 002 od 28. novembra 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja donesena su u izvršnom postupku, u kojem je na temelju pravosnažnog rješenja o izvršenju naložen pljenidbeni popis procjena i prodaja apelantovih nepokretnih stvari, u cilju namirenja novčanog potraživanja tražiteljice izvršenja u iznosu od 219.689,60 KM. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
13. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj 81/04 od 23. augusta 2004. godine, kojom je tražiteljici izvršenja odobren istup iz MPA «Posavina promet» d.o.o., uz naknadu tržišne vrijednosti njenog udjela na dan podnošenja tužbe. Apelant je obavezan da tražiteljici izvršenja naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM. Nikakva nova građanska prava nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan pravosnažnim rješenjem o izvršenju, broj 025-0-I-06-000 002 od 5. aprila 2006. godine na temelju koga je donesen zaključak, broj 025-0-I-06-000 002 od 7. novembra 2006. godine, kojim je utvrđena vrijednost nekretnina izvršenika u iznosu od 633.124,00 KM, radi isplate povjeriocu dosuđenog novčanog iznosa od 219.689,60 KM.
14. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, bez obzira na činjenicu što apelant nije zadovoljan provedenim vještačenjem kojim je utvrđena vrijednost nepokretnosti apelanta u izvršnom postupku, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Apelant se također žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
16. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud već zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi apelanta o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Apelant se žali na povredu njegovog prava na rad iz člana 6. stav 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija i u odnosu na ovo pravo nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4.. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović