Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-729/07 (Z. I.)
Odluka donesena 20. 03. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-729/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine u predmetu broj AP-729/07, rješavajući apelaciju Zlatice Ikalović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatice Ikalović, podnesena protiv zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Banjaluka, broj 05-050-02-02-
2397/99 od 15. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zlatica Ikalović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banjaluke, koju zastupa Marija Marković, advokatica iz Banjaluke, podnijela je, 1. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek Ministarstva), broj 05-050-02-02-2397/99 od 15. februara 2007. godine. Apelantica je zatražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje po zaključku o dozvoli izvršenja, broj 05-050-02-02-2397/99 od 15. februara 2007. godine do okončanja upravnog i sudskog postupka odnosno do okončanja postupka po apelaciji.
2. Zaključkom Odsjeka Ministarstva, broj 05-050-02-02-2397/99 od 12. decembra 2001. godine, prekinut je postupak po zahtjevu Ismeta Harambašića za vraćanje stana u Banjaluci u ulici Braće Jugovića broj 45, radi rješavanja predhodnog pitanja pravne valjanosti ugovora o zamjeni stanova zaključenog između Ismeta Harambašića i Nedeljka Ikalovića iz Rijeke (apelanticinog supruga) u avgustu 1992. godine. Navedenim zaključkom Ismetu Harambašiću je naloženo da u roku od 60 dana od dana konačnosti zaključka tužbom kod nadležnog suda pokrene postupak za utvrđivanje pravne valjanosti ugovora o zamjeni stanova.
3. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2584/02 od 22. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-181/05 od 15. novembra 2006. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o zamjeni stanova zaključen u avgustu 1992. godine između tužitelja Ismeta Harambašića, kao nosioca stanarskog prava na jednosobnom stanu u Banjaluci u ulici Braće Bukića broj 49/3 (novi naziv Braće Jugovića broj 45/3), čiji je davalac stana na korištenje INA trgovima Zagreb OOUR «Plin» RJ Banjaluka i tuženog Nedeljka Ikalovića, kao nosioca stanarskog prava na dvosobnom stanu koji se nalazi u Republici Hrvatskoj u Rijeci u ulici Bribirska broj 10, čiji je davalac stana na korištenje GRO «Jadran» Rijeka.
4. Apelanticin suprug je umro 19. juna 2006. godine, te je apelantica kao zakonski nasljenik svog supruga 12. januara 2007. godine podnijela reviziju protiv drugostepene presude. Postupak po reviziji je u toku.
5. Rješenjem Odsjeka, broj 05-050-02-02-
2397/99 od 3. januara 2007. godine, određeno je da se nastavlja postupak koji je pokrenut po zahtjevu Ismeta Harambašića za vraćanje stana koji se nalazi u Banjaluci u ulici Braće Jugovića broj 45, prekinutog zaključkom Odsjeka, broj 05-050-02-02-2397/99 od 12. decembra 2001. godine. Navedenim rješenjem je potvrđeno da je Ismet Harambašić nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da mu se dozvoljava vraćanje u posjed tog stana. Utvrđeno je da privremenom korisniku Nedeljku Ikaloviću prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana, a koji koristi bez valjane pravne osnove. Navedenim rješenjem je utvrđeno da je bespravni korisnik dužan predmetni stan vratiti u posjed nosiocu stanarskog prava u roku od 15 dana od dana prijema rješenja oslobođen od svih lica i stvari pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Nadalje je utvrđeno da privremeni korisnik ima pravo na osnovni privremeni smještaj u smislu člana 14. Zakona o raseljenim licima i izbjeglicama i povratnicima u Republiku Srpsku. Žalba protiv ovog rješenja ne odlaže izvršenje rješenja.
6. Protiv navedenog rješenja apelantica je 18. januara 2007. godine izjavila žalbu Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o kojoj nije odlučeno.
7. Odsjek Ministarstva je zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 05-050-02-02-2397/99 od 15. februara 2007. godine, utvrdio da je rješenje Odsjeka Ministarstva, broj 05-050-02-02-2397/99 od 3. januara 2007. godine postalo izvršno, te određeno da će izvršenje rješenja provesti navedeni organ uz asistenciju Ministarstva unutrašnjih poslova. Zaključkom je izvršenik Nedeljko Ikalović pozvan da predmetni stan preda mirnim putem tražiocu izvršenja Ismetu Harambašić najkasnije do 20. marta 2007. godine u 10,00 časova i to oslobođen od svih lica i svojih stvari. Određeno je da ukoliko izvršenik ne preda stan mirnim putem izvršenje će se provesti tako što će izvršenik stan osloboditi od svojih stvari lično ili putem drugih lica, a na teret izvršenika, a oslobađanje od lica izvršiće se neposrednom prinudom. Izvršenje je zakazano za 20. mart 2007. godine u 10,00 časova. U rješenju je navedeno da se protiv navedenog zaključka može izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a da se njome ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava.
8. Protiv navedenog zaključka apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu o kojoj nije odlučeno.
9. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osnov za donošenje privremene mjere apelantica vidi u činjenici da u sudskom postupku još uvijek nije donijeta odluka o reviziji. Navodi da je u slučaju poništenja ugovora o zamjeni odredbom člana 104. Zakona o obligacionim odnosima predviđena restitucija koja u konkretnom slučaju nije određena mada je po njenom mišljenju sud trebao o tome odlučiti po službenoj dužnosti jer u suprotnom krši apelanticino pravo na imovinu i pravo na porodični život apelantice jer joj se ne omogućava nesmetano korištenje stana kojeg je dala u zamjenu. Apelantica navodi da u upravnom postupku nikada nije saslušana, te da je upravni organ koji je donio rješenje o povratu stana i zaključak o dozvoli izvršenja i pored saznanja da je njen suprug umro nastavio postupak i postupao kao da se smrt njenog supruga nije dogodila jer svi akti koje je izdao nadležni upravni organ glase na njenog supruga. Apelantica također ističe da u stanu živi sa sinom koji je narkoman, te da bi gubljenjem predmetnog stana ostala bez imovine i «porodičnog života». Ističe da se osporenim zaključkom apelantici ne obezbjeđuje dom niti privremeni smještaj. Apelantica smatra da u konkretnom slučaju ima osnova za izdavanje privremene mjere kojom će se zabraniti njeno iseljenje iz predmetnog stana do konačnog rješenja u upravnom i sudskom postupku, a u vezi sa predmetnim stanom.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
11. U odnosu na apelanticine navode o povredi prava na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije Ustavni sud konstatuje da apelantica osporava zaključak o dozvoli izvršenja, koji je donesen u upravnom postupku, a kojim je utvrđeno da je rješenje Ministarstva od 3. januara 2007. godine postalo izvršno, te je određen način i datum izvršenja navedenog rješenja. S tim u vezi Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.
12. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure donošenja zaključka o dozvoli izvršenja, bila odlučujuća za utvrđivanje apelanticini građanskih prava i obaveza. S tim u vezi Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosila na donošenje osporenog zaključka o dozvoli izvršenja nisu utvrđivala apelanticina građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom donošenja zaključka o dozvoli izvršenja rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li je rješenje čije se izvršenje traži postalo izvršno, te se određuje način i vrijeme izvršenja. U takvom postupku se ne utvrđuju građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču izvršenja rješenja, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Naime, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije odlučivano je u postupku u kojem je doneseno rješenje Odsjeka Ministarstva, broj 05-050-02-02-2397/99 od 3. januara 2007. godine koje je postalo izvršno. Stoga, Ustavni sud konstatuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjljiv u konkretnom slučaju, te da je apelacija u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Također, Ustavni sud zaključuje da se osporenim zaključkom o dozvoli izvršenja nije odlučivalo o apelanticinom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u konkretnom slučaju stanarskom pravu, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesni uslovi za izvršenje rješenja Ministarstva od 3. januara 2007. godine. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim zaključkom nije došlo ni do miješanja u apelanticino prava na imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović