Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3425/06 (Patriotski blok BOOS-SDU BiH)

Odluka donesena 20. 03. 2007.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izbori
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3425/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-3425/06, rješavajući apelaciju Patriotskog bloka BOOS-SDU BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Patriotskog bloka BOOS-SDU BiH, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. Iž-49/06, Iž-51/06 i Iž-52/06 od 26. oktobra 2006. godine i rješenja Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, br. 04-07-1-2224-1-

38/06 od 21. oktobra 2006. godine, 04-07-1-2224-1-33/06 od 20. oktobra 2006. godine i 04-07-1-2224-1-39/06 od 21. oktobra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Koalicija političkih stranaka Patriotski blok BOOS-SDU BiH (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirnes Ajanović, podnio je 25. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), br. Iž-49/06, Iž-51/06 i Iž-52/06 od 26. oktobra 2006. godine i rješenja Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK), br. 04-07-1-2224-1-38/06 od 21. oktobra 2006. godine, 04-07-1-2224-1-33/06 od 20. oktobra 2006. godine i 04-07-1-2224-1-

39/06 od 21. oktobra 2006. godine.

2. Rješenjem CIK, broj 04-07-1-2224-1-38/06 od 21. oktobra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića u osnovnoj izbornoj jedinici Tuzla za sve nivoe vlasti. Rješenjem CIK, broj 04-07-1-2224-1-33/06 od 20. oktobra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića u svim osnovnim izbornim jedinicama za sve nivoe vlasti a rješenjem, broj 04-07-1-2224-1-39/06 od 21. oktobra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjevi apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića u osnovnoj izbornoj jedinici Goražde za sve nivoe vlasti. U podnesenim zahtjevima apelant je tvrdio da je birački materijal sa biračkih mjesta odvožen na nepropisan način-privatnim automobilima što je dovelo do prepravljanja izbornih rezultata, da su sa vreća sa biračkim materijalom skidani pečati, da Općinska izborna komisija nije obezbijedila adekvatan prijem biračkog materijala, da CIK nije uporedila rezultate dostavljene od strane općinskih izbornih komisija, da se ne poklapa broj glasova koje su osvojile pojedine stranke sa ukupnim brojem birača koji su glasali, da su pogrešno odštampani evidencijski obrasci apelanta, da na obrascima na kojim se nalazi lista apelanta nisu preneseni indigovani podaci sa originala i prethodnih kopija koje su popunjavane od strane predsjednika i članova biračkih odbora, da u pojedinim općinama nisu uneseni podaci otisnuti na zeleni obrazac ZR-

2, da je CIK pristupila ponovnom djelimičnom brojanju glasačkih listića tek nakon što je apelant ukazao na postojanje pogrešno odštampanih obrazaca. Apelant je naveo da su predmetni propusti doveli do povrede Izbornog zakona BIH, da će isto uticati na dodjelu mandata, te da su stoga ispunjeni uvjeti da CIK naredi ponovno brojanje glasačkih listića.

3. U obrazloženju svih naprijed navedenih odluka je navedeno da je u postupku razmatranja predmetnih zahtjeva CIK izvršila uvid u izvještaje o rezultatima neposrednih izbora za osnovne izborne jedinice kantonalnih skupština i konstatirala ukupan broj glasova koje je dobio apelant u ovim izbornim jedinicama, te utvrdila da ne postoje nepravilnosti na koje se pozivao apelant u zahtjevu. CIK je navela da su rezultati izbora objavljeni tek nakon kontrole dostavljenih izbornih rezultata i objedinjavanjem rezultata sa redovnih biračkih mjesta i rezultata dobivenih prebrojavanjem glasova u Glavnom centru za brojanje; da se svi eventualni nedostaci kao i tehničke greške prilikom unosa u propisane obrasce zbirnih rezultata od strane općinskih izbornih komisija, ukoliko se dogode, otklanjaju u glavnom centru za brojanje, prilikom kontrole originalnih obrazaca sa rezultatima sa redovnih biračkih mjesta; da apelanti svoje tvrdnje zasnivaju samo na podacima Općinskih izbornih komisija (Tuzla, Kakanj i Zavidovići, Goražde) koji podaci su neobrađeni, djelimični i preliminarni te kao takvi irelevantni; da nisu dostavljeni relevantni dokazi na osnovu kojih bi CIK po službenoj dužnosti naredila ponovno brojanje glasačkih listića; da CIK konačne izborne rezultate objavljuje nakon uvida i kontrole podataka iz originalnih obrazaca sa svih biračkih mjesta u Glavnom centru za brojanje, kako je propisano čl. 6. i 7. Uputstva o prijemu, obradi, kontroli, objavljivanju i potvrđivanju izbornih rezultata za Opće izbore u Bosni i Hercegovini 2006. godine (u daljnjem tekstu: Uputstvo) a u skladu sa članom 5.29 stav 3. Izbornog zakona BiH, uz napomenu da se tom prilikom sukladno važećim propisima otklanjaju i eventualno uočene nepravilnosti. Komisija je dalje navela da su apelantovi navodi uopćeni, da nije dostavljen niti jedan relevantan dokaz o tvrdnjama iz zahtjeva te je obzirom na navedeno i provjerom u Glavnom centru za brojanje utvrdila da nema nepravilnosti, da su u obrasce podaci uneseni pravilno i tačno, te je ocijenila da je zahtjev apelanata neosnovan.

4. Sud BiH je rješenjem, broj Iž-49/06 od 26. oktobra 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv odluke CIK, broj 04-07-1-2224-1-38/06 od 21. oktobra 2006. godine. U ovoj žalbi je apelant isticao da je CIK trebala dozvoliti ponavljanje izbora i ponovno brojanje glasačkih listića jer je prilikom glasanja učinjeno niz nepravilnosti te je apelant zahtijevao da se u općini Tuzla ponište izbori. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je CIK pravilno utvrdila da razlozi koji opravdavaju ponovno brojanje nisu definisani u zahtjevu, te da je ocijenila i utvrdila da nije potrebno ponovo vršiti brojanje. Vezano za tehničke probleme oko dostave odluke CIK apelantu, u smislu da je apelantu dostavljena odluka kojoj je nedostajala druga strana, Sud je konstatirao da je CIK spornu odluku oglasila na oglasnoj ploči, čime je izvršila obavezu predviđenu Izbornim zakonom. Budući da je dispozitiv osporenog rješenja CIK učinjen dostupnim apelantu koji je iskoristio pravo na žalbu u kojoj je iznio žalbene razloge koje je CIK cijenila u meritumu u osporenoj odluci, a što je prihvatio u cijelosti i Sud BiH, utvrđeno je da je apelantu omogućeno da ostvari zakonom garantovano pravo na žalbu. U obrazloženju je dalje navedeno da je CIK pravilno utvrdila da zahtjev apelanata ne sadrži sve elemente koji su neophodni da bi naredila ponovno brojanje glasačkih listića po službenoj dužnosti u smislu člana 5.30 Izbornog zakona.

5. Sud BiH je rješenjem, broj Iž-51/06 od 26. oktobra 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv odluke CIK, broj 04-07-1-2224-1-33/06 od 20. oktobra 2006. godine. U ovoj žalbi je apelant također isticao da je CIK trebala dozvoliti ponavljanje izbora i ponovno brojanje glasačkih listića, da je prilikom glasanja učinjeno niz nepravilnosti te je apelant zahtijevao da se u općini Kakanj i Zavidovići ponište izbori jer su u toku izbornog procesa korišteni neispravni glasački listići i evidencijski obrasci. Sud je u obrazloženju odluke naveo da je CIK pravilno utvrdila da razlozi koji opravdavaju ponovno brojanje nisu definirani u zahtjevu, da su irelevantni i paušalni, te da iz spisa proizilazi da je CIK neposrednim uvidom u obrasce dostavljene od strane Glavnog centra za brojanje konstatirala da su podaci u obrascima tačni, vidljivi i da nisu prepravljani. Sud je zaključio da je CIK pravilno primijenila član 5.30 st. 5. i 6. Izbornog zakona kojim je propisano da CIK može narediti ponovno brojanje samo ako se na osnovu zahtjeva za ponovno brojanje glasačkih listića ili po službenoj dužnosti utvrdi da bi rezultati dobijeni ponovnim brojanjem uticali na broj glasova apelanta, što u ovom slučaju nije bilo potrebno, te da je ocijenila i utvrdila da nije potrebno vršiti ponovno brojanje

6. Sud BiH je rješenjem, Iž-52/06, sva od 26. oktobra 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanata izjavljenu protiv odluke CIK, broj 04-07-1-2224-1-39/06 od 21. oktobra 2006. godine. U ovoj žalbi je apelant također isticao da je CIK trebala dozvoliti ponavljanje izbora i ponovno brojanje glasačkih listića pošto smatra da je CIK davala kontradiktorne izjave u vezi tačnog broja biračkih mjesta i općina u kojim se vršilo ponovno brojanje, te da je tek nakon apelantovog obavještenja otvorila oko 200 vreća radi ponovnog brojanja. U obrazloženju odluke je navedeno da je CIK pravilno utvrdila da su razlozi žalbe, koji se odnose na primjedbe vezane za nepravilnosti u vezi sa štampanjem i distribucijom biračkog materijala kao i navodi da je CIK tek nakon intervencije apelanta izvršila kontrolu, neosnovani. Sud je konstatirao da je apelant svoje tvrdnje o nepravilnosti u radu biračkih odbora na biračkim mjestima zasnovao na podacima Općinske izborne komisije, koji su se koristili za objavu preliminarnih izbornih rezultata, a koji su po prirodi stvari, neobrađeni i djelimični te da iz stanja spisa proizilazi da su svi nedostaci i tehničke greške, na koje se pozivao apelant u žalbi, otklonjeni u Glavnom centru za brojanje prilikom kontrole originalnih obrazaca sa rezultatima sa redovnih biračkih mjesta.

7. Apelant smatra da su osporenim odlukama Suda BiH i CIK, povrijeđena njegova prava iz čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz poglavlja II član 2. stav 1. tač. c. i d; stav 2. tačka b. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine prava iz čl. 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Pakt), prava iz čl. 7. i 8. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Deklaracija), prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te Kodeks ponašanja lica odgovornih za primjenu zakona. Apelant u opširnoj apelaciji navodi prvenstveno da su odredbe Izbornog zakona tako koncipirane da je moguće mijenjati izbornu volju građana, ali da je neovisno od toga uvjeren da je moguće obezbijedi zadovoljenje principa pravičnosti odnosno da će Ustavni sud apelantu svojom odlukom omogućiti bar moralno obeštećenje. Apelant dalje iznosi hronologiju događaja vezanih za podnošenje zahtjeva CIK za ponovno brojanje glasačkih listića zbog, kako ističe, postojanja materijalnih dokaza o teškom narušavanju zakonitosti provedenog izbornog procesa i propusta prilikom štampanja obrazaca za Opće izbore 2006. godine koji propusti su doveli do toga da je bilo nemoguće evidentirati glasove koji su osvojili kandidati apelanta. Apelant dalje navodi hronologiju događaja vezanu za donošenje osporenih odluka, te navodi propuste koje su po apelantu učinili CIK i Sud BiH prilikom odlučivanja o apelantovim zahtjevima odnosno žalbama, da CIK nije tražio izjašnjenja od općinskih izbornih komisija na okolnost postojanja štamparske greške a radi utvrđivanja da li broj glasova upisan na originalnim obrascima odgovara broju glasova na indigovanim obrascima, da CIK nije objasnio odakle skoro 10% nevažećih listića na nivou FBiH te da sama ta činjenica nalaže obavezu ponovnog brojanja glasova budući da nedostaje nekoliko desetaka glasova da apelant osvoji još jedan kompenzacijski mandat u Parlamentu FBiH te bi ponovno brojanje uticalo na dodjelu izbornih mandata, da je CIK u potpunosti zanemario dokaze koje je apelant dostavio a koji dokazuju «da se radi o teškoj izbornoj prevari, odnosno, potpuno ignorišući spoznaju da su u izbornom procesu učinjena određene krivična djela u domenu štampanja i distribucije izbornog materijala» te da se ni Sud BiH nije bavio provjerom dokaza i činjenica već je potvrdio odluke CIK, čime je po apelantu prekršeno niz zakonskih odredbi a osobito što je «zanemaren postulat supremacije evropskih i svjetskih konvencija o zaštiti ljudskih prava nad svim ostaklim zakonima».

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

9. Ustavni sud prvenstveno konstatira da se postupak povodom apelacije tiče izbornih prava apelanta koji je kao politički subjekt-koalicija učestvovao na Općim izborima u Bosni i Hercegovini 2006. godine te je s obzirom na prirodu predmeta, u smislu člana 24. Pravila Ustavnog suda, odlučio da se povodom apelacije hitno postupa.

10. Dalje, u pogledu apelantovih navoda da su osporenim odlukama Suda BiH i CIK povrijeđena njegova prava iz poglavlja II član 2. stav 1. tač. c) i d) i stav 2. tačka b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 7. i 8. Deklaracije, Ustavni sud konstatira da jednakost pred zakonom iz člana 2. stav 1. tačka c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 7. i 8. Deklaracije odgovara članu

26. Pakta, da pravo na zabranu svake diskriminacije iz člana 2. stav 1. tačka d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine odgovara članu 14. Evropske konvencije, da politička prava iz člana 2. stav 2. tačka d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u suštini odgovaraju pravima iz člana 25. Pakta. Stoga će Ustavni sud, budući da se apelant također pozvao na navedene odredbe Pakta i Evropske konvencije, povredu apelantovih prava ispitati sa aspekta odredbi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 13. i 14. Evropske konvencije i čl. 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

11. Ustavni sud dalje, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se apelacija podnosi očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama Suda BiH i CIK povrijeđena prava iz čl. 25. i 26. Pakta i prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 13. i 14. Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo u čemu se ogleda povreda ovih prava ali obzirom da se radi o izbornim pravima Ustavni sud zaključuje da se apelant žali da mu je povrijeđeno pravo iz člana 25. tačka b) Međunarodnog pakta kojim je regulirano da svaki građanin ima pravo i mogućnost bez ikakve diskriminacije i bez neosnovanih ograničenja bira i da bude biran na povremenim, istinskim, opštim, jednakim i tajnim izborima, koji obezbjeđuju slobodno izražavanje volje birača. Članom 26. Međunarodnog pakta je regulirano da su sva lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona u smislu da zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbijedi svim licima podjednaku i uspiješnu zaštitu protiv svake diskriminacije. Stoga, a imajući u vidu i apelantovo pozivanje na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da je diskriminiran u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava na način da su CIK i Sud BiH pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo.

13. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da su CIK i Sud BiH nakon provedenog postupka i utvrđivanja činjeničnog stanja odbili zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića, pri čemu su u obrazloženju osporenih odluka naveli relevantne odredbe materijalno-pravnih propisa i dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje. Nezadovoljstvo apelanata osporenim odlukama u konkretnom slučaju, ne pokreće samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Naime, zadatak Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava osim u ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova ustavna prava.

14. Obzirom da se apelant pozvao na povredu prava na nediskriminaciju u vezi sa izbornim pravima Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja se ubrajaju u okvir drugih članova Evropske konvencije te da diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, vidi presudu od 13. juna 1979, serija A, broj 31, st. 32. i 33.).

15. U konkretnom slučaju apelant se pozvao na povredu prava iz čl. 25. i 26. Pakta i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u pogledu prava na nediskriminaciju u vezi sa ostvarivanjem izbornih prava te prava na jednaku zaštitu zakona. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo zapaža da su u obrazloženju osporenih odluka i Sud i CIK dali jasne i nedvojbene razloge zbog čega navodi apelanta nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari pri čemu je CIK provjerom u Glavnom centru za brojanje utvrdila da nema nepravilnosti i da su pravilno i tačno uneseni podaci na svim obrascima sa biračkih mjesta te da se konačni izborni rezultati objavljuju, nakon uvida i kontrole podataka iz originalnih obrazaca sa svih biračkih mjesta,a ne iz indigovanih obrazaca uz napomenu da se tom prilikom sukladno važećim propisima otklanjaju i eventualno uočene nepravilnosti. Ovakvo postupanje zasnovano je na odredbama člana 5. Uputstva kojim je propisano da CIK vrši kontrolu i objedinjavanje sa svih originalnih obrazaca sa rezultatima sa redovnih biračkih mjesta te čl. 6. i 7. Uputstva prema kojim se kontrola dostavljenih izbornih rezultata obavlja na osnovu provjere tačnosti podataka koji se objedinjavaju sa obrazaca za zbirne rezultate glasanja sa svih biračkih mjesta i obrazaca za zbirne rezultate Glavnog centra za bojanje pri čemu su kontrolori ovlašteni da, ukoliko su tačni podaci upisani u pogrešna polja odnosno ukoliko se radi o pogrešnom sumiranju od strane biračkog odbora, izvrše i ovjere ispravku pogrešaka na obrascu, te u takvom postupanju Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost u smislu da je u apelantovom slučaju CIK postupala drugačije u odnosu na druga lica u identičnoj situaciji. CIK je dalje utvrdila da ne postoje ni razlozi da u apelantovom slučaju po službenoj dužnosti pristupi ponovnom brojanju glasačkih listića ne nalazeći da su ispunjeni uvjeti iz člana 5.30 Izbornog zakona, kojim je regulirano da CIK može narediti ponovno brojanje glasačkih listića samo ako se na osnovu zahtjeva za ponovno glasanje ili po službenoj dužnosti utvrdi da bi rezultati dobijeni ponovnim glasnjem mogli uticati na broj apelantovih glasova. Sud BiH je u obrazloženju osporenih odluka također konstatirao da je neposrednim uvidom u obrasce dostavljene od Glavnog centra za brojanje utvrdio da su podaci u obrascima tačni, vidljivi te da nisu prepravljani kao ni da razlozi koji opravdavaju ponovno brojanje nisu definisani u zahtjevu, da su irelevantni i paušalni. Imajući u vidu izneseno kao i dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu proizilazi da nema ništa što ukazuje da je apelant u u identičnoj situaciji drugačije tretiran u odnosu na druga lica odnosno da se radi o diskriminaciji na bilo kakvoj osnovi, kako je to navedeno u citiranim odredbama čl. 25. i 26. Pakta i članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članu 14. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Pakta koja bi trebalo meritorno ispitati.

16. Apelant također ne nudi činjenice i dokaze koji bi potvrđivali da mu je uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, imajući u vidu navode apelanta kao i stanje spisa apelacije, Ustavni sud smatra da «predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava» te da navodi apelanta ne pokreću pitanja iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, član 13. Evropske konvencije propisuje obavezu državama članicama da obezbijede pravo na efektivan pravni lijek pred nacionalnim vlastima, svakome ko smatra da su mu povrijeđena prava priznata Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su predmet ove apelacije rješenja Suda BiH kojim su odbijene žalba apelanta radi poništenja odluka CIK kojim su odbijeni zahtjevi apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića. Obzirom na navedeno navodi apelanta su paušalni budući da je imao i koristio mogućnost izjavljivanja žalbe tj. ne dovodi se u sumnju dostupnost efektivnog pravnog lijeka u konkretnom slučaju te su navodi apelanta i u tom dijelu prima facie neosnovani.

17. Budući da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije i Pakta koja bi trebalo meritorno ispitati, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava iz čl. 25. i 26. Pakta a u vezi sa pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3425/06 (Patriotski blok BOOS-SDU BiH) | Sudska praksa | Aktio