Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-349/06 (M. P. i dr.)
Odluka donesena 20. 03. 2007.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
- Devizna štednja
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-349/06
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 349/06, rješavajući apelaciju Milice Preradović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 8, 10. i 15, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav
2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milice Preradović, Borislava Petrovića i Čedomira Višekrune, podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod domaćih banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine, zbog toga što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopušten dio apelacije Milice Preradović koji se odnosi na dinarski polog kod Jugobanke Sarajevo i Privredne banke Sarajevo, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Milice Preradović, Borislava Petrovića i Čedomira Višekrune, podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su ratione personae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Usvajaju se apelacije Milice Preradović, Borislava Petrovića i Čedomira Višekrune u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine i utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Milice Preradović, Borislava Petrovića i Čedomira Višekrune u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa stavom 4. dispozitiva ove odluke i Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milica Preradović, Borislav Petrović i Čedomir Višekruna (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od februara 2006. godine do oktobra 2006. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene kod komercijalnih banaka sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo. Dio apelacije apelantice Milice Preradović odnosi se na dinarski polog kod Jugobanke Sarajevo i Privredne banke Sarajevo.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 349/06, AP 1427/06 i AP 2843/06 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 349/06, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
3. Ustavni sud je ranije u predmetima broj AP 130/04 i AP 164/04 zatražio i dobio odgovore na navode iz apelacija od Bosne i Hercegovine putem Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, Ljubljanske banke d.d. Sarajevo i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine preko Federalnog ministarstva finansija. S obzirom da se u konkretnim predmetima radi o istim pitanjima Ustavni sud nije smatrao potrebnim da predmetne apelacije prosljeđuje stranama u postupku radi dostavljanja odgovora, već je uzeo u obzir navedene ranije dostavljene odgovore.
III. Činjenično stanje
4. Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemlji kao i kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, odnosno u njenim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, podnosioci apelacija, uglavnom, nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine.
6. Neki od apelanata posjeduju izvode sa Jedinstvenog računa građana kod Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Jedinstveni račun građana), na kojima su registrirana njihova potraživanja po osnovu stare devizne štednje.
7. Neki od podnosilaca apelacije su pokrenuli sudske postupke kako bi ostvarili svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Međutim, niti jedan sudski postupak nije rezultirao ostvarenjem potraživanja, tako da su ti postupci do danas ostali bez rezultata.
8. Radi ostvarenja potraživanja stare devizne štednje neki od apelanata su se obraćali bankama, Federalnoj agenciji za privatizaciju i Ministarstvu finansija Bosne i Hercegovine.
9. Činjenice pojedinačnih predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Predmet broj AP 349/06
10. Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 17. februara 2006. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Ljubljanske banke-ekspozitura 742, Sarajevo, u iznosu od 9.864,65 DEM. Apelantica je raspolagala dinarskim pologom na štednim knjižicama kod Jugobanke Sarajevo i Privredne banke Sarajevo.
Predmet broj AP 1427/06
11. Apelacija je podnesena 16. maja 2006. godine. Apelant je polagao sredstva na devizne štedne knjižice, i to na štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo (sada Union banka) iznos od 24.611,51 DEM, dok je kod Ljubljanske banke - ekspozitura Centar, polagao iznos od 4.362,10 DEM. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana od 28. jula 2004. godine, potraživanje apelanta po osnovu stare devizne štednje iznosi 24.611,51 KM.
Predmet broj AP 2843/06
12. Apelacija je podnesena 16. oktobra 2006. godine. Apelant je polagao sredstva na devizne štedne knjižice kod Jugobanke Sarajevo na iznos od 50,97 DEM i kod Ljubljanske banke, Filijala Sarajevo na jednoj knjižici iznos od 12.292,77 DEM i 248,26 USA a na drugoj knjižici iznos od
31.492,64 DEM i 476,37 USA.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti su nezadovoljni upisom svojih deviznih potraživanja na Jedinstveni račun građana i traže da im se njihova štednja isplati u gotovom novcu, te se općenito žale da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine zagarantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
14. Ustavni sud upućuje na odgovore u odlukama broj AP 130/04 od 2. decembra 2005. godine («Službeni glasnik BiH» broj 9/06 od 13. februara 2006. godine) i AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine («Službeni glasnik republike Srpske» broj 49/06 od 29. maja 2006. godine).
V. Dopustivost i meritum
15. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacija koje se odnose na potraživanja apelanata po osnovu stare devizne štednje položene kod komercijalnih banaka sa sjedištem na području današnje Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
Član 16. stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva.
8) ako su izmijenjene pravne okolnosti:
15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu».
16. U konkretnom slučaju apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se žale da ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane isključivo u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. U momentu kada su apelanti podnijeli apelacije odgovornost za isplatu stare devizne štednje bila je na entitetima i Brčko Distriktu. U tom momentu država nije dala garanciju da će isplata, kako u novcu tako i u formi obveznica, biti realizirana. Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 37/06 od 16. maja 2006. godine) utvrđeno je da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, koje se tiču stare devizne štednje, nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine, te se ukidaju. Protuustavnost ovih odredbi Ustavni sud Bosne i Hercegovine je našao, prije svega, zbog povrede principa podjele nadležnosti između države i entiteta. Zbog toga je Ustavni sud naredio državi da do 17. aprila 2006. godine donese zakonski okvir kojim će država regulirati pitanje isplate “stare devizne štednje“.
17. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 28/06 od 14. aprila 2006. godine). Član 1. tač. 1. i 2. navedenog zakona glasi: «Ovim Zakonom uređuju se postupak, način i rokovi izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine po osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine. Za izmirenje obaveza po osnovu stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine». Ovaj Zakon stupio je na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
18. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju nastupile izmijenjene pravne okolnosti, koje se sastoje u tome da je na pravnu snagu stupio Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji uređuje postupak, način i rokove izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine po osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 1729/05 od 27. juna 2006. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 87/06 od 31. oktobra 2006. godine). Stoga Ustavni sud zaključuje da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti iz člana 16. stav 4. tačka 8. Poslovnika Ustavnog suda.
19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
21. U konkretnom slučaju apelantica Milica Preradović je, prema članu 54. Zakona o parničnom postupku (»Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), mogla pred nadležnim sudom podnijeti tužbu za utvrđivanje svojih dinarskih potraživanja, dakle imala je na raspolaganju pravno sredstvo kojim bi izdejstvovala odluku o meritumu svog zahtjeva. Apelantica nije dostavila dokaze da je pokrenula parnični postupak pred nadležnim sudom radi utvrđivanja svojih potraživanja. Prema tome, Ustavni sud smatra da je apelacija Milice Preradović, u dijelu koji se odnosi na dinarski polog, nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. Apelanti se također žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci u njihovim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
23. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u predmetu Ustavnog suda broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 49/06 od 29. maja 2006. godine).
24. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata u smislu pozitivne obaveze Bosne i Hercegovine, a da nije došlo do povrede prava apelanata u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine.
VI. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog toga što su apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine.
26. Na osnovu člana 16. stav 4. tač. 8, 10. i 15, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović