Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-107/06 (Z. B.)

Odluka donesena 20. 03. 2007.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Javni interes
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-107/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 03. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-107/06, rješavajući apelaciju Zorke Bandić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Bandić, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Herecgovine, broj Gž-501//05 od 31. oktobra 2005. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Herecgovine, broj I-2091/05 od 21. septembra 2005. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorke Bandić, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Herecgovine, broj Gž-501//05 od 31. oktobra 2005. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Herecgovine, broj I-2091/05 od 21. septembra 2005. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zorka Bandić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), koju zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčko Distrikta, podnijela je 20. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-

501//05 od 31. oktobra 2005. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-2091/05 od 21 septembra. 2005. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-2091/05 od 21. septembra 2005. godine, dozvoljeno je izvršenje protiv apelantice kao izvršenika na osnovu pravosnažne i izvršne presude Apelacionog suda, broj Gž. 290/03 od 5. oktobra 2004. godine, radi naplate novčanog potraživanja.

3. Iz prijedloga za dozvolu izvršenja koji je kao tražilac izvršenja podnio Sadik Kevrić, protiv apelantice kao izvršenika, proizilazi da se presudom Apelacionog suda, broj Gž-290/03 od 5. oktobra 2004. godine, raskida darovni ugovor zaključen 13. jula 2000. godine, između apelantice kao tužiteljice-protivtužene, kao darodavca i tuženog-protivtužioca Sadika Kevrića, kao daroprimca. Navedenom presudom, apelantica je obavezana da tuženom-protivtužiocu Sadiku Kevriću, na ime naknade za uvećanu vrijednost objekata koje je on dužan vratiti apelantici, isplati iznos od 23.408,97 KM, sa zakonskom kamatom počev od 5. oktobra 2004. godine, pa sve do konačne isplate. Predloženo je da se apelantica obaveže na isplatu određenog novčanog iznosa, te da ukoliko dobrovoljno ne izvrši naloženu isplatu, da će se tražilac izvršenja, namiriti utvrđenjem vrijednosti, popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih i nepokretnih stvari koje se nalaze u posjedu i vlasništvu izvršenikaapelantice.

4. Apelantica je protiv rješenja o dozvoli izvršenja podnijela prigovor u kojem je navela da je u prijedlogu za dozvolu izvršenja, kao izvršna isprava navedena presuda Apelacionog suda broj P.369/01-I-4 od 5. oktobra 2004. godine, te da se taj broj odnosi na presudu Osnovnog suda, ali od datuma 13. augusta 2003. godine, dok presuda Apelacionog suda koja se odnosi na konkretan slučaj nosi oznaku broj Gž.290/03 od 5. oktobra 2004. godine, pa je nejasno na osnovu koje presude je dozvoljeno izvršenje.Također je navedeno da se zatezna kamata ne može računati od 5. oktobra 2004. godine, nego od 31. avgusta 2005. godine, kada je apelantica ušla u posjed nekretnina.

5. Apelacioni sud je rješenjem, broj Gž. 501/05 od 31. oktobra 2005. godine, odbio prigovor apelantice kao neosnovan. U obrazloženju rješenja, navedeno je da razlozi iz prigovora ne predstavljaju razloge propisane članom 46. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta („Službeni Glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 8/00, 1/01, 5/02 i 8/03), pa kako ne postoje niti drugi razlozi koji sprečavaju izvršenje rješenja, sud je shodno odredbama člana 48. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta, odlučio da se prigovor apelanta kao neosnovan odbije.

6. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Ustavni sud konstatuje da je tražilac izvršenja u svom prijedlogu za dozvolu izvršenja predložio da se apelantica obaveže na isplatu određenih novčanih iznosa, te ukoliko apelantica ne izvrši dobrovoljno naloženu isplatu, predložio je namirenje popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze u posjedu-vlasništvu izvršenika. Prema tome, Ustavni sud smatra da su novčana sredstva i pokretna imovina na kojima je predloženo izvršenje, imovina apelantice koja uživa zaštitu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u apelanticinu imovinu donošenjam rješenja Osnovnog suda, broj I-2091/05 od 21. septembra 2005. godine, kojim je sud dozvolio predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud smatra da je takvo miješanje zasnovano na Zakonu o izvršnom postupku jer je izvršenje dozvoljeno na osnovu pravosnažne sudske odluke u smislu člana 22. navedenog zakona. Nadalje, Ustavni sud smatra da je takvo miješanje bilo u javnom interesu koji se ogleda u pravnoj sigurnosti da se izvrši pravosnažna sudska odluka. Također, Ustavni sud smatra da takvo miješanje u imovinu apelanta proporcionalno interesu apelanta i javnom interesu.

9. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U smislu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na član II/3.e) Ustava Bosne i hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 12.9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

13. Ustavni sud ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio „da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“ (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8.).

14. Ustavni sud konstatuje da se ni u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivala nova ni posebna građanska prava apelantice, već je sud odredio predloženo izvršenje na osnovu presude donesene u parničnom postupku kao izvršne isprave, a kojom je utvrđena novčana obaveza apelantice prema tuženom-protivtužiocu, sada tražiocu izvršenja Sadiku Kevriću. Dakle, u predmetnom postupku se radilo isključivo o postupku izvršenja u korist tažioca izvršenja Sadika Kevrić, a koji postupak u suštini ne predstavlja postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze.

15. Stoga, stavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-107/06 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio