Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-248/07 (M. K.)
Odluka donesena 20. 03. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-248/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 03. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 20. marta 2007. godine, u predmetu broj AP-248/07, rješavajući zahtjev Milinka Kneževića, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev Milinka Kneževića za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.
OBRAZLOŽENJE
1. Milinko Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Petar Cvetojević advokat iz Banja Luke, podnio je, 9. januara 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1244/04 od 13. novembra 2006. godine, i presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1443/03 od 28. aprila 2004. godine.
2. Apelant je naknadno, 19. februara 2007. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, odložio izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-1443/03 od 28. aprila 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
3. Osnovni sud je presudom, broj P-1443/03 od 28. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-1244/04 od 13. novembra 2006. godine, usvojio tužbeni zahtjev Stojana Gatarića (u daljnjem tekstu: tužitelj) i utvrdio da je pravno valjan ugovor o korištenju stana, broj 02-1-1751-1/80 od 24. decembra 1980. godine, zaključen između tužitelja i III-tužene Stambene zadruge «Banja Luka», a na osnovu koga je tužitelj postao nosilac stanarskog prava na stanu u Banja Luci, Ul. Tarasa Ševčenka broj 5/IV, stan broj 11, površine 59,29 m2. Stavom drugim izreke prvostepene presude naloženo je apelantu da iseli i da tužitelju preda u posjed dio spornog stana, slobodan od lica i svojih stvari, a sve u roku od 30 dana od donošenja ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
4. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju, broj 071-0-1-06-006169 od 17. januara 2007. godine, odredio predloženo izvršenje protiv apelanta i obavezao ga da iseli i preda u posjed dio predmetnog stana. Apelant je, 19. februara 2007. godine, izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da su osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi izvršenjem osporene presude Osnovnog suda njemu bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, te zbog toga apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom odlaže izvršenje presude do donošenja odluke o apelaciji.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Iz apelacije proizilazi da apelant traži da Ustavni sud odloži izvršenje presude Osnovnog suda, broj P-1443/03 od 28. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-1244/04 od 13. novembra 2006. godine, jer bi po mišljenju apelanta provođenjem navedene presude za njega nastupila velika šteta koja bi se teško mogla popraviti.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović