Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2678/06 (Stranka za Bosnu i H. i I. P.)

Odluka donesena 29. 09. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Izbori
  • Opća zabrana diskriminacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2678/06

Apelacija

Odluka o meritumu

29. 09. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 2678/06, rješavajući apelaciju Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Ilijaza Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica David Feldman, sudija Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija Constance Grewe, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 29. septembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Ilijaza Pilava podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-15/06 od 10. augusta 2006. godine, Odluke Centralne izborne komisije broj 01-02-2-1581/06 od 1. augusta 2006.

godine i Odluke broj 01-07-1-913-103-1/06 od 24. jula 2006. godine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Stranka za Bosnu i Hercegovinu i Ilijaz Pilav (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Džemil Sabrihafizović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Iž-15/06 od 10. augusta 2006. godine, Odluke Centralne izborne komisije (u daljnjem tekstu: CIK) broj 01-02-2-1581/06 od 1. augusta 2006. godine i Odluke broj 01-07-1-913-103-1/06 od 24. jula 2006. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio trenutno uvrštavanje dr. Ilijaza Pilava na izbornu listu kao kandidata Stranke za BiH za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 13/05, te na navode apelacije koji su prema stanju spisa identični sa navodima koje su apelanti isticali u postupku donošenja osporenih akata, od donosilaca osporenih akata nije traženo da dostave odgovore na apelaciju.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

4. Odlukom CIK-a broj 01-07-1-913-103-1/06 od 24. jula 2006. godine odbijena je ovjera kandidata Ilijaza Pilava na kandidatskoj listi Stranke za Bosnu i Hercegovinu, šifra (004), za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, srpski član, sa obrazloženjem da imenovani ne može biti biran na navedenu poziciju sa teritorije Republike Srpske budući da se izjasnio kao Bošnjak, te da stoga ne ispunjava uvjete propisane članom 8.1. stav 2. Izbornog zakona BiH.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanata za ponovno razmatranje odluke, CIK je Odlukom broj 01-02-2-1581/06 od 1. augusta 2006. godine odbio zajednički zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju odluke je navedeno da su odredbe Izbornog zakona usaglašene s članom V Ustava Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da se «Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno na teritoriji Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno na teritoriji Republike Srpske». Članom 8.1. stav 2. Izbornog zakona BiH je propisano da «člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira na teritoriji Republike Srpske-jednog Srbina, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova».

6. Sud BiH je Rješenjem broj Iž-15/06 od 10. augusta 2006. godine odbio žalbu apelanata sa obrazloženjem da je CIK potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilan zaključak kad je odbio ovjeru kandidature s obzirom na to da je to protivno ne samo odredbama Izbornog zakona BiH nego i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa žalbenim navodima apelanata o povredi člana 1. Protokola broj 12, a imajući u vidu odredbe Izbornog zakona, Sud BiH je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji prema nacionalnoj osnovi s obzirom na to da apelantima po tom osnovu nisu uskraćena prava koja zakon predviđa.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelanti navode da je kandidatura Ilijaza Pilava za člana Predsjedništva BiH odbijena isključivo na osnovu njegovog nacionalnog porijekla u čemu vide povredu člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koji garantira uživanje svih prava predviđenih zakonom bez diskriminacije, te precizira da niko ne smije biti diskriminiran od javnih tijela na bilo kojim osnovama koje uključuju i nacionalno porijeklo. Apelanti navode da se, prema članu II /2. Ustava, prava i slobode predviđene u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, te da zabrana diskriminacije uključuje i pravo da se bude izborni kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske. Stoga, prema mišljenju apelanata, Evropska konvencija i njeni protokoli nisu stupili na snagu na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine, već su putem člana II/2. od početka integralni dio tog Ustava, te su, u najmanju ruku, u istoj ravni kao i sve ostale odredbe tog Ustava, uključujući i član V Ustava. Apelanti smatraju da su osporene odluke «protivne i nekompatibilne sa jednakim pravom da se bira i bude biran, prema članu 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ili sa jednakošću prema zakonu, koja se pripadnicima manjina garantira članom

4. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, jer se pripadnici manjina, u konkretnom slučaju Bošnjaka iz Republike Srpske, formalno isključuju iz jedne javne funkcije kao što je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine». Apelanti traže da Ustavni sud Bosne i Hercegovine poništi odluke CIK-a o odbijanju kandidature kandidata Stranke za Bosnu i Hercegovinu, dr. Ilijaza Pilava, za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i odluku Suda BiH, te da naredi da se dr. Ilijaz Pilav uvrsti na kandidatsku listu za navedenu funkciju.

V. Relevantni propisi

8. Ustav Bosne i Hercegovine «Član V Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.»

9. Izborni zakon Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06 i 24/06) «Član 8.1.

Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Centralni birački spisak da glasa u Federaciji može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.

Člana Predsjedništva BiH, koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske – jednog Srbina, biraju birači upisani u Centralni birački spisak da glasaju u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.

...»

VI. Dopustivost

10. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

12. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj Iž- 15/06 od 10. augusta 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 14. augusta 2006. godine a apelacija je podnesena 20. septembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

14. Apelanti osporavaju navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na nediskriminaciju iz člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, pravo da se bira i bude biran iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i pravo na jednakost prema zakonu koje se pripadnicima manjina garantira članom 4. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.

15. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

«1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

2. Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1.» Član 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u relevantnom dijelu glasi:

«Svaki građanin ima pravo i mogućnost, bez ikakve diskriminacije spomenute u članu 2. i bez neosnovanih ograničenja:

…

b) da bira i da bude biran na povremenim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača;

...».

16. Ustavni sud konstatira da su Sud BiH i CIK proveli postupak i primijenili relevantne važeće materijalno-pravne propise, te odbili ovjeru kandidata Ilijaza Pilava na kandidatskoj listi Stranke za Bosnu i Hercegovinu, šifra (004), za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, srpski član, pri čemu su u obrazloženju svojih odluka detaljno naveli razloge za donošenje takvih odluka.

17. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno primjećuje da su osporene odluke Suda BiH i CIK-a donesene na osnovu odredbe člana 8.1. stav 2. Izbornog zakona prema kojoj člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji se neposredno bira sa teritorije Republike Srpske – jednog Srbina, biraju birači registrirani da glasaju u Republici Srpskoj. U svojoj Odluci broj U 13/05 od 26. maja 2006. godine Ustavni sud je konstatirao da navedena odredba predstavlja neznatno proširenu verziju člana V Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske. Dakle, Sud BiH i CIK su u svojim odlukama primijenili važeće propise.

18. Apelanti povredu svojih prava obrazlažu činjenicom da se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđene u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, te smatraju da je kandidatura Ilijaza Pilava za člana Predsjedništva BiH odbijena isključivo na osnovu njegovog nacionalnog porijekla u čemu vide povredu člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije koji garantira uživanje svih prava predviđenih zakonom bez diskriminacije, te precizira da niko ne smije biti diskriminiran od javnih tijela na bilo kojim osnovama koje uključuju i nacionalno porijeklo.

19. Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, a koju slijedi i Ustavni sud, različito postupanje ne znači a priori diskriminaciju, već se o postojanju diskriminacije može govoriti samo u slučaju kada za različito postupanje ne postoji objektivno i razumno opravdanje. U tom smislu Ustavni sud primjećuje da i član 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima garantira svakom građaninu pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije i bez neosnovanih ograničenja bira i da bude biran na povremenim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača. Dakle i navedeni član ukazuje da ograničenja mogu postojati ali da ona moraju biti osnovana.

20. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava, a vezano za član 3. Protokola broj 1 Evropske konvencije, zaključio da spomenuta prava nisu apsolutna, da u svojim unutrašnjim pravnim sistemima države ugovornice pravo pojedinca da glasa i bude biran ograničavaju uvjetima koji u principu nisu nedozvoljeni, te da one u toj sferi imaju širok stepen slobodne procjene kao i da je zadatak suda da se uvjeri da ti uvjeti ne «ograničavaju ova prava do te mjere da ugrožavaju njihovu suštinu i lišavaju ih njihove efektivnosti; da su ovi uvjeti uvedeni kako bi zadovoljili legitiman cilj kojem se teži; da primijenjena sredstva nisu neproporcionalna» (vidi Evropski sud, Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, presuda od 2. marta 1987. godine, stav 52). Skoro identičan stav Sud za ljudska prava je iznio u i predmetu Gitonas i ostali protiv Grčke (presuda od 1. jula 1997. godine). Sud za ljudska prava je i u predmetu Ždanoka protiv Latvije (odluka od 16. marta 2006. godine, predstavka broj 58278/00) konstatirao da se državama ugovornicama u ovoj sferi mora dati određen stepen slobodne procjene kao i da postoji mnogo načina organiziranja izbornih sistema i mnoštvo raznolikosti u historijskom razvoju, kulturnoj raznolikosti i političkoj misli unutar Evrope, te je na svakoj državi ugovornici da to ugradi u svoju demokratsku viziju (vidi stav 103), odnosno da je izborno zakonodavstvo potrebno cijeniti u svjetlu političkog razvoja određene zemlje, s tim da karakteristike koje su neprihvatljive u okviru jednog sistema mogu biti opravdane u kontekstu drugog sistema (vidi stav 115.c). U toj odluci Sud za ljudska prava je, a vezano za pravo kandidiranja na izborima, tzv. «pasivni» aspekt prava na slobodne izbore, zauzeo stav da se nadležnost suda ograničava na ispitivanje izostanka arbitrarnosti u domaćim procedurama koje su dovele do lišavanja neke osobe prava na kandidiranje (vidi stav 115.e).

21. Ustavni sud smatra da se navedeni zaključci Evropskog suda za ljudska prava, premda se oni sa aspekta člana 3. Protokola broj 1 odnose na zakonodavne organe, mogu analogno primijeniti i na slučaj apelanata. Stoga odredbu člana 8. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, pa dakle i odredbu člana V Ustava Bosne i Hercegovine, treba posmatrati u kontekstu diskrecionog prava države da pri ostvarivanju određenih prava pojedinaca postavi izvjesna ograničenja. Predmetna ograničenja imaju opravdanje u specifičnosti unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine koje je uspostavljeno Dejtonskim sporazumom, a čiji je konačni cilj bio uspostava mira i dijaloga između suprotstavljenih strana budući da je predmetna odredba u Ustav unesena namjerno i svjesno kako bi članovi Predsjedništva bili iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda.

22. Nesporno je da odredba člana V Ustava Bosne i Hercegovine, kao i odredba člana 8. Izbornog zakona ima restriktivan karakter u smislu da ograničava prava građana u pogledu mogućnosti Bošnjaka i Hrvata iz Republike Srpske, odnosno Srbina iz Federacije Bosne i Hercegovine, da se kandidiraju za izbor za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Međutim svrha tih odredbi je jačanje pozicija konstitutivnih naroda tako da se na nivou države kao cjeline osigura da se Predsjedništvo sastoji od predstavnika sva tri konstitutivna naroda. S obzirom na aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini ograničenje nametnuto Ustavom i Izbornim zakonom koje postoji u pogledu prava apelanata, u smislu različitog postupanja sa kandidaturom apelanta u odnosu na kandidaturu drugih kandidata koji su Srbi i koji se neposredno biraju s teritorije Republike Srpske, u ovom trenutku je opravdano budući da postoji razumno opravdanje za takvo postupanje. Dakle, s aspekta trenutnog stanja u BiH i specifičnosti ustavnog uređenja, a imajući u vidu trenutna ustavna i zakonska rješenja, osporenim odlukama Suda BiH i CIK nije došlo do povrede prava apelanata iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, budući da osporene odluke nisu arbitrarne odnosno da su zasnovane na zakonu te, dakle, služe legitimnom cilju, imaju razumno opravdanje te na apelante ne stavljaju pretjeran teret budući da je ograničenje prava apelanta proporcionalno cilju šire društvene zajednice u smislu očuvanja uspostavljenog mira, nastavka dijaloga i samim tim stvaranja uvjeta za izmjene navedenih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona.

23. Apelanti također smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na jednakost prema zakonu, koja se pripadnicima manjina garantira članom 4. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, jer se pripadnici manjina, u konkretnom slučaju Bošnjaci iz Republike Srpske, formalno isključuju iz jedne javne funkcije kao što je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da se prema Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, Ustavni sud konstatira da Bošnjaci u Republici Srpskoj nemaju status manjine te je pozivanje na povredu prava iz Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u slučaju apelanata neosnovano. Naime, s obzirom da je etnički princip, koji je uspostavljen u članu V Ustava Bosne i Hercegovine i članu 8. Izbornog zakona, u aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini opravdan, a budući da su osporene odluke donesene upravo na osnovu tih odredbi, Ustavni sud ne nalazi osnova za usvajanje predmetne apelacije.

24. S obzirom na prirodu predmeta, odnosno činjenicu da se postupak povodom apelacije tiče izbornih prava, Ustavni sud je, u smislu člana 24. Pravila Ustavnog suda, odlučio da se povodom apelacije hitno postupa. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelantima osporena odluka dostavljena 14. augusta 2006. godine a da je apelacija podnesena 20. septembra 2006. godine, dakle da su apelanti podnijeli apelaciju nakon proteka više od mjesec dana od dana kada im je dostavljena odluka Suda BiH, i to nekoliko dana prije općih izbora u BiH. S tim u vezi Ustavni sud smatra da u situaciji kad se radi o izbornim pravima i apelanti treba da iskažu veći stepen ažurnosti i inventivnosti te apelaciju dostave što prije kako bi odluke Ustavnog suda, a s obzirom na relativno kratke rokove propisane provedbenim propisima Izbornog zakona, bile donesene blagovremeno odnosno njima ne bi bio doveden u pitanje cjelokupan izborni proces.

VIII. Zaključak

25. Nema povrede prava apelanata garantiranih Evropskom konvencijom, njenim protokolima i dodatnim sporazumima o ljudskim pravima koji se, prema članu II/2. i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju u Bosni i Hercegovini ukoliko su osporene odluke donesene na osnovu zakona kojim su propisana određena ograničenja u pogledu ostvarivanja pojedinih prava budući da za različito postupanje postoji objektivno i razumno opravdanje.

26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.

28. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Sastavni dio ove odluke su izdvojena mišljenja o neslaganju sutkinja Constance Grewe i Seade Palavrić i izdvojeno mišljenje sudije Davida Feldmana o slaganju.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović Prilog:

-Izdvojeno mišljenje sudije Davida Feldmana o slaganju -Izdvojena mišljenja o neslaganju sutkinja Constance Grewe i Seade Palavrić

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Predmet AP 2678/06 Apelacija Stranke za Bosnu i Hercegovinu i gosp. Ilijaza Pilava Izdvojeno mišljenje o slaganju sudije Davida Feldmana

1. Ovaj predmet se tiče apelacije podnesene protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine i dviju odluka Centralne izborne komisije kojima je odbijen apelantov zahtjev da bude stavljen na kandidatsku listu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa teritorije Republike Srpske. Apelantova kandidatura je odbijena s obrazloženjem da član V Ustava Bosne i Hercegovine i član 8.1. stav 2. Izbornog zakona predviđaju da član Predsjedništva BiH koji se bira na teritoriji Republike Srpska mora biti Srbin, a apelant je Bošnjak. Apelanti se žale da je to imalo za posljedicu diskriminaciju protiv ne-Srba u Republici Srpskoj.

2. Ustavni sud je u odluci u ovom predmetu odbio apelaciju kao neosnovanu s obrazloženjem da tretiranje drugog apelanta, iako u tom pogledu manje povoljan nego tretman Srba koji žele da se kandiduju za člana Predsjedništva sa teritorije Republike Srpske, ima razumno i objektivno opravdanje i ne dovodi do kršenja prava na nediskriminaciju iz Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 12 na Evropsku konvenciju. Manje povoljan tretman se opravdava zbog „specifičnosti unutrašnjeg uređenja Bosne i Hercegovine koje je uspostavljeno Dejtonskim sporazumom a čiji je konačan cilj bio uspostava mira i dijalog između suprotstavljenih strana...“ (stav 21 odluke).

3. Slažem se da specifične okolnosti u kojima je Dejtonski sporazum napisan kao i potrebe u to vrijeme mogu ponuditi razumno i objektivno opravdanje za tretman koji bi inače bio diskriminacijski: vidjeti moje izdvojeno mišljenje o neslaganju u predmetu U 13/05 od 26. maja 2006. godine. Kao i sutkinja Grewe u njenom izdvojenom mišljenju u ovom predmetu i u predmetu U 13/05, smatram opravdanje privremenim a ne stalnim, ali se ipak, s dužnim poštovanjem, ne slažem sa sutkinjom Grewe koja smatra da još uvijek nije došlo vrijeme u kojem će se država udaljiti od specifičnih potreba koje su diktirale neobičnu arhitekturu države u skladu sa Dejtonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine.

4. Međutim, postoji još jedan razlog za moje pridruživanje većinskom mišljenju Ustavnog suda u ovom predmetu. Dok ne dođe vrijeme (ako ikada i dođe) za izmjenu člana V Ustava Bosne i Hercegovine tako da se ukloni različito tretiranje potencijalnih kandidata za člana Predsjedništva, čini mi se član V ne ostavlja nikakav izbor tvorcima Izbornog zakona, Centralnoj izbornoj komisiji a niti sudovima. Ustavom nije dozvoljeno da zakon, tumačenje ili provođenje zakona bude direktno nesaglasno s izričitim i nedvosmislenim zahtjevima iz člana V Ustava. Da je apelacija usvojena, član V Ustava ne bi imao nikakve pravne snage. Bio bi beskoristan, sveden na prazne riječi. Prema mom mišljenju, Ustavni sud, koji je obavezan članom VI Ustava da „podrži Ustava“, ne može donijeti odluku koja stavlja van snage važan dio Ustava. Slažem se da postoje različiti dijelovi Ustava koji izgleda da imaju kontradiktorne vrijednosti i ciljeve, ali ustavi nikada nisu bili logični. Uvijek su oblikovani kontradiktornim vrijednostima i ciljevima, te predstavljaju kompromis između njih. Zadatak Ustavnog suda iz člana VI je da primijeni Ustav, sa svim svojim nedosljednostima, te da mu da pravnu snagu koliko god je to više moguće u raznim okolnostima.

5. Iz ovog razloga ja bih odbio apelaciju kao neosnovanu čak i da se nisam složio sa zaključkom većine da postoji objektivno i racionalno opravdanje za različite tretmane. Bez obzira je li opravdan ili ne, različit tretman je uvjetovan članom V Ustava Bosne i Hercegovine. Međunarodni sud kao što je Evropski sud za ljudska prava možda može odlučiti da ovakvo ustavno regulisanje pitanja biranja članova Predsjedništva krši prava iz Evropske konvencije (a ništa iz ovog mog mišljenja ne bi trebalo biti uzeto na taj način kao da podržava taj prijedlog u sadašnjim okolnostima). Takav sud nema dužnost da podržava Ustav. Ustavni sud ima izričitu ustavnu obavezu da podržava Ustav i, prema mom mišljenju, nema ovlasti da ostavi po strani neke njegove dijelove ili da ih stavi van snage, oslanjajući se na prava koja proističu iz međunarodnog instrumenta preferirajući njih u odnosu na izričite i nedvosmislene uvjete iz samog Ustava. Sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine David Feldman Predmet AP 2678/06 Izdvojeno mišljenje sutkinje Constance Grewe Slažem se sa većinskom odlukom Ustavnog suda o dopustivosti apelacije u ovom predmetu (st. 10- 13) i sa izborom da se povodom apelacije hitno postupa (stav 24. odluke) s obzirom da je apelacija podnesena nekoliko dana prije općih izbora u Bosni i Hercegovini. Također se slažem da različito postupanje predstavlja diskriminaciju samo u slučaju kada za različito postupanje ne postoji objektivno i razumno opravdanje, da vezano za član 3. Protokola broj 1 Evropske konvencije pravo pojedinca da glasa i bude biran nije apsolutno, da su standardi o ovom pitanju manje striktni nego oni koji se primjenjuju u skladu s čl. 8-11. Evropske konvencije i da se naročito mora uzeti u obzir politička „evolucija“ zemlje (stav 19).

Međutim, uz sve dužno poštovanje, ne slažem se sa zaključkom da ne postoji povreda apelantovih prava garantiranih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, njenim protokolima i dodatnim sporazumima za ljudska prava zbog „objektivnog i razumnog opravdanja za različito postupanje“.

Većina se pozvala na odluku u predmetu U 13/05 u kojem sam već dala svoje izdvojeno mišljenje o neslaganju. Naime, kao i u predmetu U 13/05, smatram da je odbijanje da se kandidat gosp. Ilijaz Pilav stavi na listu kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nekompatibilno s članom

1. Protokola broj 12 Evropske konvencije i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji garantira svakom građaninu pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije i bez neosnovanih ograničenja bira i bude biran. Za razliku od većinskog mišljenja (stav 22), meni izgleda da trenutna situacija u Bosni i Hercegovini ne opravdava, u ovom momentu, različito postupanje prema apelantu u odnosu na druge kandidate koji su Srbi i koji se direktno biraju sa teritorije Republike Srpske niti to različito postupanje služi legitimnom cilju kao što je očuvanje mira, nastavak dijaloga ili stvaranje uvjeta za izmjene i dopune odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona. Iako dijelim mišljenje sa sudijom Feldmanom iznesenom u njegovom izdvojenom mišljenju o slaganju da država BiH još uvijek nije završila proces tranzicije, da je još uvijek u specifičnoj situaciji koja zahtijeva specifične mjere, ja ipak smatram da je struktura Dejtonskog sporazuma promjenljiva i da se mora prilagoditi različitim fazama „evolucije“ kroz koju prolazi Bosna i Hercegovina. Ustavna specifičnost Bosne i Hercegovine je predstavljena multietničkim karakterom države i javnih institucija. Ustavni sud je u svojoj odluci u predmetu U 5/98 («Službeni glasnik BiH» broj 36/00) precizirao tu multietničnost ustanovljenu Dejtonskim sporazumom, naglašavajući jednakost svih konstitutivnih naroda u oba entiteta i isključujući status manjine bilo kojeg konstitutivnog naroda u bilo kojem entitetu.

Logičnost ove odluke ukazuje na multietnički sastav Predsjedništva bez uplitanja teritorijalnog principa, s obzirom da su tri konstitutivna naroda jednaka na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine (vidjeti moje izdvojeno mišljenje u predmetima U 13/05 i AP 35/03). Naime, upravo posebna kombinacija etničke i teritorijalne strukture vodi do neopravdane diskriminacije, budući da teritorijalno pitanje u izborima za predsjednika rezultira etničkom podjelom materijaliziranom isključenjem prava Srba koji žive na teritoriji Federacije i Hrvata i Bošnjaka koji žive na teritoriji Republike Srpske, da budu birani. Ova kombinacija nije u skladu s ciljem Dejtonskog sporazuma, a to je multietnička država, kao ni sa principom jednakosti konstitutivnih naroda u oba entiteta koji potvrđuje da Srbi u Federaciji, te Bošnjaci i Hrvati koji žive u Republici Srpskoj ne uživaju status manjine.

Stoga, jedini legitimni cilj koji je primjeren trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini je isključenje teritorijalnog principa kod izbora za predsjednika. Jedino takvo rješenje može biti razumno opravdanje za različito postupanje i bilo bi u skladu s uvjetima iz člana 1. Protokola broj 12 koji predviđa da će se uživanje svih prava određenih zakonom osigurati bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi i iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Drugim riječima, različito postupanje koje je predmet apelacije nije opravdano objektivno a niti proporcionalno. Također se ne slažem sa stavom sudije Feldmana iz tačke 4. njegovog mišljenja. Evropska konvencija i dodatni protokoli su, u najmanju ruku, u istom rangu kao i Ustav BiH. Ustavni sud je naveo da je Ustav Bosne i Hercegovine usvojen kao član 4. Mirovnog sporazuma. Slijedi da ne može biti konflikta i mogućeg spora između Sporazuma i Ustava koji zajedno čine pravnu cjelinu. Ovo znači da Ustavni sud pridaje istu važnost Mirovnom sporazumu i aneksima i stoga, u slučaju konflikta normi, predmet može biti samo riješen metodom sistematskog tumačenja. Dalje, odredbe člana II/2, II/3. i X/2. Ustava postavljaju poštivanje ljudskih prava i Evropske konvencije među glavne nosioce ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini, koji imaju prioritet nad svim drugim zakonima i ne mogu se ograničiti čak ni ustavnim izmjenama.

Ustavni sud u svojoj ulozi podržavanja Ustava mora uzeti u obzir sve ove elemente kao i pravnu „evoluciju“ kako bi garantirao konkretna i efikasna prava. Stoga se član V/1. Ustava mora uzeti u obzir u svjetlu člana II i X Ustava i člana 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije. Ustavni sud ne može, naravno, zamijeniti niti izmijeniti sadašnji Ustav, ali može zahtijevati da Parlament uskladi tekst s uvjetima međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Constance Grewe

IZDVOJENO MIŠLJENJE SUTKINJE SEADE PALAVRIĆ, SUPROTNO ODLUCI

USTAVNOG SUDA U PREDMETU BROJ AP 2678/06

OD 29. SEPTEMBRA 2006. GODINE

Na osnovu člana 41. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05) pridružujem se Izdvojenom mišljenju sutkinje Constance Grewe, suprotno odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 2678/06 od 29. septembra 2006. godine.

Sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2678/06 (Stranka za Bosnu i H. i I. P.) | Sudska praksa | Aktio