Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-516/06 (A. D.)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-516/06
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP 516/06 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 70. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev Asife Dropljanin za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 516/06 od 12. aprila 2006. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šemso Nuhanović, advokat iz Tuzle (u daljnjem tekstu: advokat), koji zastupa Asifu Dropljanin iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantica), podnio je 5. juna 2006. godine, zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), broj AP 516/06 od 12. aprila 2005. godine.
2. Ustavni sud je donio odluku, broj AP 516/06 od 12. aprila 2006. godine, kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Asife Dropljanin podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-597/04 od 8. novembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ-1474/03 od 29. aprila 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-1956/01 od 3. juna 2003. godine zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
3. Ustavni sud je u odluci broj AP 516/06 od 12. aprila 2006. godine, između ostalog, zaključio slijedeće: «3.Uz apelaciju je dostavljena punomoć za advokata Šemsa Numanovića, izdata od Begić Šabana, a ne od apelantice. Iz osporenih presuda proizilazi da je Begić Šaban bio apelantičin punomoćnik u postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom. Uz apelaciju je, također, dostavljena i smrtovnica Opštine Živinice broj 02/1-05-425/2005 od 18. maja 2005. godine 2___________________________________________________________________________prema kojoj je apelantica umrla u Živinicama 6. oktobra 2003. godine, dakle, još u toku trajanja postupka pred drugostepenim sudom. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je da punomoćnik Šemso Numanović u vrijeme podnošenja apelacije nije imao, niti je mogao imati, valjanu punomoć za podnošenje apelacije u apelantičino ime Ustavnom sudu.
4. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.»
4. U zahtjevu za preispitivanje advokat, između ostalog, navodi: «Imajući u vidu da sam ja, kao advokat od tužiteljice Asife Dropljanin dobio punomoć dana 6.6.2003. godine, tj. tek nakon donošenja prvostepene presude, što znači od žalbenog postupka pa sve do okončanja postupka u što spada i pravo punomoćnika da ulaže vanredne pravne lijekove te uzimajući u obzir da je prvostepena presuda djelimično ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje u kom, redovnom parničnom postupku sam ja i dalje punomoćnik tužiteljice, iako je tužiteljica u međuvremenu umrla, što advokatima dopušta i važeći Zakon o parničnom postupku te s obzirom da sam, naknadno od prvostepenog suda pribavio dokaz da mi je tužiteljica, za života uredno dala pismenu punomoć, koja vrijedi i poslije njene smrti, proizilazi da bi bilo nelogično i nezakonito da ta punomoć vrijedi za redovni parnični postupak, a da ne vrijedi za ulaganje vanrednih pravnih sredstava». 5. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke, Ustavni sud konstatuje da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje odnose na činjenicu da je advokat u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu posjedovao valjanu punomoć, uloženu u spis Općinskog suda u Tuzli, izdatu od strane apelantice, ali da nije dostavio ovu punomoć, već punomoć izdatu od Šabana Begića, unuka i zastupnika apelantice u postupku pred prvostepenim sudom.
6. Ustavni sud je 23. januara 2007. godine, zatražio od Općinskog suda u Tuzli informaciju da li u spisu tog suda, broj P 1956/91, postoji punomoć koju advokat pominje u zahtjevu za preispitivanje.
7. Općinski sud je, 6. februara 2007. godine, dopisom, broj P 1807/04 obavijestio Ustavni sud da je spisu broj P.1956/01 dodijeljen novi broj P.1807/04 i da je uvidom u isti utvrđeno da postoji kopija punomoći za advokata koja datira od 6. juna 2003. godine, s tim što je umjesto potpisa vlastodavca, pečat i potpis advokata Šemse Numanovića te otisak prsta sa naznakom «tj. Dropljanin Asifa». Nadalje, u dopisu se navodi: «[...] Osim toga, posebno napominjeno da je 3___________________________________________________________________________
18.5.2006. godine u ovaj sud pristupio punomoćnik tužiteljice, obavijestio sud da je pred Ustavnim sudom BiH podnio apelaciju protiv donesenih odluka u predmetnoj pravnoj stvari te da mu je potrebno da uz apelaciju podnese i originalni primjerak punomoći od 6.6.2003. godine koju je dostavio za sudski spis, s obzirom da je tužiteljica u međuvremenu umrla. Iz naprijed navedenih razloga, a na zahtjev punomoćnika istom je uručen originalni primjerak punomoći od 6.6.2003. godine, s tim što je sud istovremeno konstatovao da je kopija punomoći koja se nalazi u sudskom spisu vjerna sa originalom iste, o čemu je od strane tada postupajućeg sudije sačinjena službena zabilješka koja je priložena u spis». Advokat je u prilogu zahtjeva za preispitivanje dostavio i kopiju navedene punomoći.
8. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 70.
1. U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci iz člana 15. stav 1. tačka b. ovih pravila, ta stranka može, u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje te odluke.
2. U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Uredu registrara. [...]
6. Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom [...]
8. Preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
9. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom 4___________________________________________________________________________sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
10. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 12. aprila 2006. godine, a zahtjev podnesen 5. juna 2006. godine, smatra se da je zahtjev podnesen u roku iz člana 70. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 70. Pravila Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
10. Prema članu 70. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtjev za preispitivanje se može podnijeti ako se pojave činjenice koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci. Ustavni sud konstatuje da je advokatu apelantice je u vrijeme podnošenja apelacije «razumno moglo biti poznato» da u spisu Općinskog suda postoji apelanticina punomoć izdata na njegovo ime, ali je u prilogu apelacije dostavio punomoć apelanticinog unuka i zastupnika pred prvostepenim sudom. Ovo bi moglo dovesti u pitanje ispunjavanje uslova iz stava 1. člana 70. Pravila Ustavnog suda u pogledu usvajanja konkretnog zahtjeva. Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da je advokat, smatrajući da je to dovoljno, predočio punomoć izdatu od strane apelanticinog unuka koji ju je i zastupao pred prvostepenim sudom, te činjenice da je apelantica umrla, a da je u pitanju predmet koji se tiče imovine apelantice, te da je Općinski sud potvrdio postojanje punomoći, kao i da je iz presuda drugostepenog i revizijskog suda vidljivo da je isti advokat zastupao apelanticu pred tim sudovima, Ustavni sud smatra da se može udovoljiti zahtjevu za preispitivanje odluke broj AP 516/06 od 12. aprila 2006. godine.
11. Zbog navedenog, a polazeći od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine 5___________________________________________________________________________
Hatidža Hadžiosmanović