Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-143/06 («Croatia osiguranje» d.d. Ljubuški)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga · čl. 32
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 43
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga
- Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-143/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valeija Galić i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. travnja 2007. godine, u predmetu broj AP-143/06, rješavajući apelaciju «Croatia osiguranje» d.d. Ljubuški, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija «Croatia osiguranje» d.d . Ljubuški podnesena protiv presude Kantonalnog – Županijskog suda Široki Brijeg, broj U-17/05 od 15. prosinca 2005. godine, i rješenja Federalnog ministarstva financija Sarajevo, broj 07-15-570/03 od 13. veljače 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Croatia osiguranje» d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Danka Vučina, odvjetnica iz Mostara, podnijelo je, 25. siječnja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog – Županijskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni - Županijski sud), broj U-17/05 od 15. prosinca 2005. godine, i rješenja Federalnog Ministarstva financija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija), broj 07-15-570/03 od 13. veljače 2004. godine.
2. Rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave Kantonalnog - Županijskog ureda Ljubuški (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-8/02-49-314/03 od 7. ožujka 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog organa, broj 10-8/03-15-136-03 od 1. travnja 2003. godine, pokrenut je postupak prinudne naplate poreznih obveza iz cjelokupne imovine apelanta u ukupnom iznosu od 97.965,80 KM.
3. Rješenjem Ministarstva financija, broj 07-15-570/03 od 13. veljače 2004. godine, odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Porezne uprave, broj 10-8/03-15-136/03 od 1. travnja 2003. godine, kao neutemeljen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostupanjski organ pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje i odbio kao neutemeljen priziv «Croatia osiguranje» d.d. iz Ljubuškog, protiv rješenja tog organa, broj 10-8/02-49-314/03 od 7. ožujka 2003. godine, kojim je pokrenut postupak prinudne naplate poreznih obveza iz cjelokupne imovine u ukupnom iznosu od 97.965,80 KM. Dalje se navodi da je nižestupanjskim rješenjima potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno sproveden prvostupanjski postupak, a datim obrazloženjem pobijanog rješenja izložena je primjena odredbi pozitivnih propisa koje reguliraju postupak prinudne naplate iz cjelokupne imovine poreznog obveznika. Nesporno je da apelant nije izvršio uplatu dužnih poreznih obveza na propisane uplatne račune javnih prihoda sukladno shodno članku 32. stavak 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 6/95, 25/97, 13/00, 36/00, 54/00 i 22/01) kojim je propisano da porez na promet nije uplaćen u propisanom roku i kad nije uplaćen na propisan način.
4. Presudom Kantonalnog - Županijskog suda, broj U-17/05 od 15. prosinca 2005. godine, odbijena je tužba apelanta, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, broj 07-15-
570/03 od 13. veljače 2004. godine. Kantonalni - Županijski sud je zaključio da apelant u ostavljenom roku nije izmirio poreznu obvezu, sukladno odredbi članka 43. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 33/02), pa je prema apelantu od strane Poreznog ureda pokrenut postupak prisilne naplate. Nesporno je da je apelant uplatu poreznih obveza za 1998, 1999 i 2000. godinu uplaćivao gotovinski na blagajnu Općine Uskoplje (36 mjesečnih uplata u ukupnom iznosu od 59.824,00 KM), a ne na propisane uplatne račune javnih prihoda u tom periodu, obzirom da se u tom periodu porez na promet usluga od 1. siječnja 1997. do 5. siječnja 2001. godine uplaćivao u korist računa 840, otvorenog u jedinici Zavoda za platni promet na nivou svake općine kako je to propisano Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga. Odredbama članka 32. stavak 2. navedenog zakona propisano je da porez na promet nije uplaćen u propisanom roku u slučaju kada nije uplaćen na propisan način, pa je Kantonalni – Županijski sud ocijenio da su organi uprave pravilno postupili kada su apelanta obvezali na plaćanje poreznih obveza, jer je apelant postupio suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, tj. uplatu poreznih obveza nije izvršio na propisane uplatne račune javnih prihoda.
5. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da su predmetnim odlukama povrijeđena njegova ustavna prava na pravičan postupak i pravo na imovinu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Konkretan slučaj se tiče apelantove obveze da uplati javne prihode po osnovu poreznih obveza, propisanih poreznim zakonodavstvom. Porezni organi uprave su svojim rješenjima pokrenuli postupak prinudne naplate poreznih obveza apelanta iz cjelokupne imovine u ukupnom iznosu od 97.965,80 KM, zbog toga što nije izvršio uplatu dužnih poreznih obveza na propisane uplatne račune javnih prihoda sukladno relevantim odredbama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga. Kantonalni – Županijski sud je odbio kao neutemeljenu tužbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Poreznog ureda. Ustavni sud konstatira da je u ovom slučaju predmet postupka utvrđivanje javno-pravnih, a ne građanskih obveza apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4. svibnja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant, u postupku plaćanja obveza koje proizilaze iz javnog (poreznog) zakonodavstva, ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije. Slijedi da je ovaj dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga) od strane redovnih sudova i organa uprave, već da je to zadatak upravo tih sudova i organa uprave. Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreznih obveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-27/01 od 28. rujna 2001. godine, točka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis neobjavljena odluka o dopustivosti, AP-669/03 od 17. ožujka 2004. godine). Sukladno tomu, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer se ne radi o pravnim pitanjima koja se štite Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović