Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-923/06 (Unicredit Zagrebačka banka d.d. Mostar)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Delegiranje suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-923/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP 923/06, rješavajući apelaciju Unicredit Zagrebačka banka d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Unicredit Zagrebačka banka d.d. Mostar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gr-146/05 od 7. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Unicredit Zagrebačka banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Martin Raguz i Nikica Gržić, advokati iz Sarajeva, podnio je, 24. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gr-146/05 od 7. februara 2006.godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud «naložio Općinskom sudu u Bihaću da zastane u rješavanju predmeta, broj Ps-

312/05 koji se vodi po tužbi Unsko-sanskog Kantona Bihać protiv apelanta kao tuženog radi naknade štete, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji».

2. Vrhovni sud je u pravnoj stvari tužitelja Unsko-sanski Kanton, Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj), protiv apelanta kao tuženog radi naknade štete vs. 10.387.349,07 KM, rješenjem broj Gr-

146/05 od 7. februara 2006. godine odbio kao neosnovan prijedlog apelanta za delegaciju suda u drugom kantonu.

3. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da u smislu člana 50. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH, br. 53/03), Vrhovni sud može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Vrhovni sud je ocijenio da okolnost što je tužitelj sa sjedištem u Bihaću, iz čijeg budžeta se finansiraju sudovi te plaće i naknade za sudije, nije opravdan razlog za delegaciju suda u drugom kantonu. Također, Vrhovni sud je ocijenio, imajući u vidu samostalnost i nepristrasnost svakog sudije ponaosob prilikom suđenja, da ne predstavljaju opravdane razloge ni okolnosti što je predmet spora naknada štete po osnovu izvršenja sudskih odluka, ni što je predsjednik suda neposredno intervenirao kod apelanta za obustavu izvršenja po sudskim odlukama, jer predsjednik suda rukovodi upravom suda a u konkretnom predmetu nije zadužen za suđenje.

4. Apelant ističe da tužitelj iz svog budžeta izdvaja finansijska sredstva iz kojih se u cijelosti formira budžet Općinskog suda. Iz navedenog budžeta isplaćuju se i primanja sudija Općinskog suda, što ukazuje na finansijsku ovisnost Općinskog suda i njegovih sudija o tužitelju. Osim toga tužitelj potražuje naknadu štete isključivo zbog provođenja sudskih odluka-izvršnih i pravomoćnih rješenja o izvršenju Općinskog suda, što također upućuje na zaključak da sudije navedenog suda ne mogu biti objektivni prilikom odlučivanja u konkretnom predmetu, jer je isti sud, kao pravosudna institucija zainteresiran za ishod spora. Apelant smatra da Općinski sud u Bihaću ne udovoljava uslovima nezavisnosti i nepristrasnosti za suđenje u konkretnom predmetu, kako je to propisano članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da se pobijanom odlukom Vrhovnog suda uskraćuju njegova prava na pravično suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, koja su zajamčena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: « Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud zapaža da je pobijano rješenje doneseno u akcesornom postupku u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za delegaciju suda u drugom kantonu. Naime, apelant je podnio prijedlog Vrhovnom sudu da delegira drugi stvarno nadležan sud u drugom kantonu Federacije Bosne i Hercegovine da postupa u predmetnoj stvari, smatrajući da Općinski sud u Bihaću, pred kojim se vodi postupak protiv apelanta, neće postupati nepristrasno. Osporenim rješenjem odbijen je prijedlog apelanta za delegaciju suda u drugom kantonu, jer za to ne postoje formalno-pravni uslovi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

7. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, a ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za delegaciju suda u drugom kantonu, u postupku koji se po tužbi protiv njega vodi pred Općinskim sudom u Bihaću, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru parničnog postupka odnosi na utvrđenje ispunjenosti zakonskih uslova za postupanje drugog stvarno nadležnog suda u drugom kantonu ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za delegaciju mjesne nadležnosti rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za delegaciju mjesne nadležnosti, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Također Ustavni sud se poziva i na svoju odluku, broj AP 2950/06 donesenoj na sjednici održanoj 6. marta 2007. godine.

10. Ustavni sud naglašava da je odbijanjem prijedloga za delegaciju drugog stvarno nadležnog suda u drugom kantonu nastavljen parnični postupak pred stvarno i mjesno nadležnim sudom po tužbi tužitelja protiv apelanta radi naknade štete, koji ima za cilj utvrđivanje građanskih prava i obaveza, te će u takvom postupku stranke moći aktivno učestvovati i braniti svoje stavove zaštićeni garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga slijedi da ishod akcesornog postupka po prijedlogu za delegaciju suda u drugom kantonu, u kojem je odlučivano o procesnim pitanjima, nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

11. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje, da postupak po prijedlogu apelanta za delegaciju suda u drugom kantonu nije obuhvaćen garancijama iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-923/06 (Unicredit Zagrebačka banka d.d… | Sudska praksa | Aktio