Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-58/06 (A. K.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Prekršaj
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-58/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-58/06, rješavajući apelaciju Adema Karića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Karića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje u Tuzli, br.

Pž-IV-84/06 od 7. februara 2006. godine, Pž-I-1576/05, Pž-III- 1575/05 i Pž-IV-1574/05 od 26. decembra 2005. godine, Pž-I-1470/05 od 7. decembra 2005. godine, Pž-III-1471/05 od 6. decembra 2005.

godine, i rješenja Općinskog suda u Lukavcu, br. P-V-531/04 od 2.

decembra 2005. godine, P-II-333/04 i III-419/04 od 21. novembra 2005. godine, II-1396/04 od 4. oktobra 2004. godine, P-V-211/04 od 18. februara 2005. godine i P-V-285/04 od 11. februara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Adem Karić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je 11. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), rješenja, br. Pž-I-1576/05, Pž-III- 1575/05 i Pž-IV-1574/05 od 26. decembra 2005. godine, Pž-I-1470/05 od 7. decembra 2005. godine, Pž-III-1471/05 od 6. decembra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda za prekršaje u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. P-II-333/04 i III-419/04 od 21. novembra 2005. godine, II-1396/04 od 4. oktobra 2004. godine, P-V-211/04 od 18. februara 2005. godine i P-V- 285/04 od 11. februara 2005. godine. Apelant je, 6. marta 2006. godine, dostavio dopunu apelacije u kojoj je osporio rješenje Kantonalnog suda, broj Pž-IV-84/06 od 7. februara 2006. godine i rješenje Općinskog suda, broj P-V-531/04 od 2. decembra 2005. godine.

2. Općinski sud je rješenjima, br. P-V-531/04 od 2. decembra 2005. godine, P-II-333/04 i III- 419/04 od 21. novembra 2005. godine, II-1396/04 od 4. oktobra 2004. godine, P-V-211/04 od 18. februara 2005. godine i P-V-285/04 od 11. februara 2005. godine, koja su potvrđena rješenjima Kantonalnog suda, br. Pž-IV-84/06 od 7. februara 2006. godine, Pž-I-1576/05, Pž-III-1575/05 i Pž- IV-1574/05 od 26. decembra 2005. godine, Pž-I-1470/05 od 7. decembra 2005. godine, Pž-III- 1471/05 od 6. decembra 2005. godine, apelanta oglasio odgovornim i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 100 KM zbog prekršaja iz člana 170. stav 1. tačka 14. Odluke o komunalnom redu Općine Lukavac, zbog prodaje meda izvan prostora predviđenog za pijačnu prodaju i bez odobrenja nadležne općinske službe te naložio plaćanje sudskih troškova u iznosu od 30 KM.

3. Apelant se u svojoj opširnoj apelaciji u suštini žali na način na koji su u prekršajnom postupku protiv njega utvrđene činjenice odnosno njegova odgovornost za učinjeni prekršaj, i u tom smislu se pozvao na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava iz čl. 2. do 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba zauzeti stav tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta.

6. Ocjena je li neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i strogost kazne (vidi Evropski sud za ljudska prava, Engel i dr. protiv Nizozemske, presuda od 8. juna 1976. godine). Ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni. U vezi sa kriterijima za ocjenu da li se u postupku protiv apelanta odlučivalo o „krivičnoj optužbi“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je uzeo u obzir činjenicu da je apelant kažnjen za prekršaj, dakle djelo koje po domaćem zakonodavstu nije kvalificirano kao krivično, zatim činjenicu da se radilo o prekršaju koji po svojoj prirodi nije bio posebno ozbiljan, kao i težinu kazne, i zaključio je da se, u konkretnom slučaju, nije radilo o postupku u kojem je utvrđivana „krivična optužba“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Shodno tome, apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na supsidijarni karakter člana 13. Evropske konvencije kojim se garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek, te činjenicu, da su prava iz čl. 2. do 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju garantovana osobama koja su osuđena za krivično djelo i apelantovi navodi o povredi navedenih prava se moraju odbiti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-58/06 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio