Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1248/06 («Gloria» d.o.o. Tomilavgrad)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1248/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-1248/06, rješavajući apelaciju «Gloria» d.o.o. Tomilavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Gloria» d.o.o.

Tomislavgrad, podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br.: Uvl-19/05 od 25. januara 2006. godine, Uvl-3/06, Uvl-4/06, Uvl- 5/06, Uvl-6/06, Uvl-7/06, Uvl-14/06 od 29. marta 2006. godine, Uvl- 8/06, Uvl-9/06, Uvl-10/06, Uvl-11/06, Uvl-12/06, Uvl-13/06, Uvl- 16/06, Uvl-17/06 od 14. marta 2006.godine, Uvl-19/06, Uvl-20/06, Uvl-21/06, Uvl.22/06, Uvl-23/06, Uvl-24/06, Uvl-25/06, Uvl-26/06 od 6. aprila 2006. godine, Uvl-27/06 i Uvl-28/06 od 18.aprila 2006.

godine, i presuda Suda Bosne i Hercegovine, br.: U-341/05 od 14. jula 2005. godine, U-342/05, U-343/05, U-344/05, U-345/05, U-346/05, U-347/05, U-348/05, U-349/05 od 25. januara 2006. godine, U- 350/05, U-351/05, U-352/05, U-353/05, U-354/05, U-355/05 od 31.

januara 2006. godine, U-356/05, U-357/05, U-358/05, U-359/05, U- 360/05 od 8. februara 2006. godine, U-361/05, U-362/05, U-363/05, U-364/05 i U-365/05 od 27. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Gloria» d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Almin Dautbegović i Ragib Hadžić, advokati iz Zenice, podnio je, 25. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), br. Uvl-11/06 od 29. marta 2006. godine i U-350/05 od 25. januara 2006. godine. Apelant je, također, zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere. Apelant je dopunio apelaciju 11. maja i 1. juna 2006. godine, te 21. marta 2007. godine.

2. Apelant je predložio da ukoliko Ustavni sud ocijeni da je predmetna apelacija dopustiva «a zbog ekonomičnosti i racionalnosti postupka», ukine i preostale 24 presude apelacionog vijeća Suda BiH, i 24 presude vijeća za upravne spove Suda BiH, čije kopije je apelant dostavio uz apelaciju, navedene u dispozitivu ove odluke, a koje su donesene «na temelju istog činjeničnog i pravnog stanja kao i presuda na koju apelant ukazuje ovom apelacijom».

3. Ustavni sud je 27. juna 2006. godine donio odluku broj AP 1248/06 kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Sud BiH je u vijeću za upravne sporove presudama br.: U-341/05 od 14. jula 2005. godine, U-342/05, U-343/05, U-344/05, U-345/05, U-346/05, U-347/05, U-348/05, U-349/05 od 25. januara 2006. godine, U-350/05, U-351/05, U-352/05, U-353/05, U-354/05, U-355/05 od 31. januara 2006. godine, U-356/05, U-357/05, U-358/05, U-359/05, U-360/05 od 8. februara 2006. godine, U-361/05, U-362/05, U-363/05, U-364/05 i U-365/05 od 27. februara 2006. godine, odbio apelantove tužbe kojima su osporena rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine donesena u žalbenom postupku protiv rješenja Carinarnice Tomislavgrad, kojima su odbijeni apelantovi zahtjevi za promjenu podataka u jedinstvnim carinskim ispravama, kao i zahtjevi za povrat više plaćene carine i carinskih dažbina. U obrazloženjima osporenih presuda je navedeno da je carinska vrijednost robe koju je apelant uvezao u Bosnu i Hercegovinu utvrđena primjenom člana 26. stav 2. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine tj. prema vrijednosti identične robe prodane za izvoz u Bosni i Hercegovini u isto ili približno isto vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje. Sud BiH je zaključio da, suprotno apelantovim navodima, nije bilo uslova da se carinska vrijednost robe odredi primjenom člana 25. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine prema kojem se carinska vrijednost uvezene robe utvrđuje prema transakcijskoj vrijednost tj. prema stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju je uvoznik trebao da plati u trenutku prodaje robe za izvoz u carinsko područje Bosne i Hercegovine.

5. Sud BiH je presudama br.: Uvl-19/05 od 25. januara 2006. godine, Uvl-3/06, Uvl- 4/06, Uvl-5/06, Uvl-6/06, Uvl-7/06, Uvl-14/06 od 29. marta 2006. godine, Uvl-8/06, Uvl-9/06, Uvl- 10/06, Uvl-11/06, Uvl-12/06, Uvl-13/06, Uvl-16/06, Uvl-17/06 od 14. marta 2006. godine, Uvl- 19/06, Uvl-20/06, Uvl-21/06, Uvl.22/06, Uvl-23/06, Uvl-24/06, Uvl-25/06, Uvl-26/06 od 6. aprila 2006. godine, Uvl-27/06 i Uvl-28/06 od 18. aprila 2006. godine odbio kao naosnovane apelantove zahtjeve za preispitivanje presuda tog suda koje su navedene u prethodnom stavu ove odluke.

6. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih presuda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Shodno praksi Ustavnog suda, kao i praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci, broj AP-1567/06 od 13. septembra 2006. godine, razmatrajući apelaciju istog apelanta izjavljenu protiv odluka Suda BiH, zbog povrede istih ustavnih prava, u identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, zaključio da se apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak i imovinu, u smislu člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku koji se tiče primjene carinskog zakonodavstva. Razlozi dati u odluci Ustavnog suda broj AP-1567/06 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, te Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1248/06 («Gloria» d.o.o. Tomilavgrad) | Sudska praksa | Aktio