Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/06 (Š. I.)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-178/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-178/06, rješavajući apelaciju Šefike Imamović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefike Imamović podnesena protiv Odluke Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo – Komisije za kontrolu ugovora o korišćenju stana zaključenih i/ili obnovljenih nakon 1. aprila 1992. godine, broj 27-01- 23-14297-297/05 od 29. septembra 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefika Imamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Muenes Tutundžić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 31. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo – Komisije za kontrolu ugovora o korišćenju stana zaključenih i/ili obnovljenih nakon 1. aprila 1992. godine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 27-01-23-14297- 297/05 od 29. septembra 2005. godine.
2. Apelantica je, kao umješač, učestvovala u postupku u kojem je Zahid Hubijar (u daljnjem tekstu: tužitelj) tužio «Zrak holding» iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: tuženi) i tražio da se poništi rješenje o tuženog o dodjeli stana na trajno korištenje, broj 10/384-00 od 19. juna 2000. godine, kao i da se utvrdi da je tužitelj nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu, u Ulici Behdžeta Mutevelića broj 24/3 (u daljnjem tekstu: sporni stan). Nakon što je Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) dozvolio apelantici da stupi u parnicu kao umješač na strani tuženog, apelantica je postavila protivtužbeni zahtjev, kojim je tražila da sud obaveže tužitelja da preda tuženom u posjed sporni stan, te da se utvrdi da je apelantica stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu prije 6. decembra 2000. godine, a što je tužitelj dužan trpjeti i priznati. Budući da tužitelj nije dostavio pismeni odgovor na tužbu, kao i da je apelantica predložila donošenje presude zbog propuštanja, Općinski sud je, presudom broj P-2790/02 od 11. maja 2004. godine, donio presudu zbog propuštanja kojom je u cijelosti usvojio protutužbeni zahtjev apelantice kao umješača na starni tuženog. Ova presuda je postala pravosnažna 9. juna 2004. godine.
3. Međutim, u postupku kontrole ugovora o korišćenju stana, Komisija je, osporenom odlukom broj 27-01-23-14297-297/05 od 29. septembra 2005. godine, ustanovila da je stanarsko pravo koje je apelantici utvrđeno navedenom pravosnažnom presudom Općinskog suda suprotno tački 9. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH» broj 19/02), kao i da se odluka dostavlja nadležnom stambenom organu na dalji postupak u skladu sa Zakonom o upravnom postupku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
6. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, odluka koju apelantica osporava ne može se smatrati konačnom odlukom, jer je tom odlukom utvrđeno, u skladu sa tačkom 10. Uputstva o postupku kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korišćenju stana («Službene novine FBiH» broj 19/02) da se ta odluka dostavlja nadležnom stambenom organu koji tek treba provesti postupak u vezi sa stanarskim pravom apelantice, a taj postupak još nije okončan, niti je još donesena konačna odluka protiv koje nema pravnih lijekova mogućih po zakonu. S obzirom na navedeno, slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović