Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-755/07 (S. K.)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Apelacija preuranjena
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-755/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-755/07, rješavajući apelaciju Sabahete Kadrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Kadrić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž- 113/03 od 14. maja 2003. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P-1012/01 od 21. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Kadrić protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-25/04 od 6. oktobra 2005.
godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabaheta Kadrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je, 7. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-25/04 od 6. oktobra 2005. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelantica je naknadno, 12. marta 2007. godine, dostavila dopunu apelacije kojom je osporila presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž- 113/03 od 14. maja 2003. godine i presudu tadašnjeg Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1012/01 od 21. oktobra 2002. godine, te postavila zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje po zaključku Općinskog suda broj I-25/04 od 27. decembra 2006. godine, a kojim je određena prodaja apelantičinog stana.
2. Iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu proizilazi da je presudom Općinskog suda, broj P-1012/01 od 21. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž- 113/03 od 14. maja 2003. godine, apelantica obavezana da isplati Nedimu Hadžiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 10.401 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Kako apelantica nije, nakon pravosnažnosti prvostepene presude, dobrovoljno izvršila isplatu navedenog iznosa, tužitelj je podnio prijedlog za izvršenje, pa je Općinski sud, rješenjem broj I- 25/04 od 15. januara 2004. godine, dozvolio predloženo izvršenje i to popisom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelantice.
3. U toku izvršnog postupka, tužitelj je kao tražilac izvršenja predložio promjenu predmeta i sredstava izvršenja, pa je Općinski sud, rješenjem broj I-25/04 od 6. oktobra 2005. godine usvojio prijedlog tužitelja i prvobitno rješenje o izvršenju izmijenio tako da je odredio zabilježbu u zemljišnoj knjizi, utvrđivanje vrijednosti, prodaju i namirenje potraživanja tužitelja iz iznosa dobijenog prodajom nepokretnosti apelantice, tj. stana koji se nalazi u Sarajevu u ulici Hasana Brkića broj 47/5, ukupne površine 52 m2, upisanog u podulošku broj 14932 Općine Novo Sarajevo. U obrazloženju ovog rješenja, Općinski sud je naveo da je članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH», broj 32/03) propisano da tražilac izvršenja može predložiti novi predmet izvršenja radi namirenja istog potraživanja, zbog čega je sud takvom zahtjevu udovoljio.
4. Apelantica je protiv navedenog rješenja izjavila prigovor, koji je Općinski sud odbio rješenjem broj I-25/04 od 15. decembra 2005. godine. Protiv ovog rješenja apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu, ali navodi da Kantonalni sud o toj žalbi još nije odlučio.
5. U međuvremenu, Općinski sud je, zaključkom broj I-25/04 od 27. decembra 2006. godine, odredio prvu prodaju nepokretnosti, odnosno apelantičinog stana, usmenim javnim nadmetanjem zakazanim za 28. mart 2006. godine.
6. Apelantica smatra da joj je rješenjem broj I-25/04 od 6. oktobra 2005. godine, kojim je predmet izvršenja promijenjen i kojim je određena prodaja njenog stana radi namirenja potraživanja tužitelja po pravosnažnoj presudi, prekršeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelantica vidi u tome što je, kako navodi, njen advokat predložio da se tužitelj namiri pljenidbom 1/3 apelantičine penzije, a sud je ipak dozvolio prodaju njenog stana koji je višestruko vrjedniji od duga. Apelantica također osporava i pravosnažnu presudu Općinskog suda broj P-1012/01 od 21. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-113/03 od 14. maja 2003. godine, kojom je uvrđena njena obaveza na isplatu duga tužitelju. Apelantica smatra da joj je ovim presudama prekršeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što su sudovi proizvoljno cijenili dokaze i utvrdili činjenice, te da su na taj način prekršili i njeno pravo na dom i na imovinu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
9. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(14) apelacija je preuranjena;»
a) Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj Gž-113/03
10. Apelantica pobija presudu Kantonalnog suda broj Gž-113/03 od 14. maja 2003. godine, koja joj je sa sigurnošću uručena prije nego što se upustila u raspravljanje u izvršnom postupku koji je tužitelj pokrenuo 2004. godine. S obzirom da je protiv ove presude apelacija podnesena 12. marta 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda broj Gž-113/03 od 14. maja 2003. godine.
b) Dopustivost u odnosu na rješenje broj I-25/04
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju postupak u vezi sa osporenim rješenjem Općinskog suda broj I-25/04 od 6. oktobra 2005. godine nije okončan, jer iz navoda apelacije proizilazi da Kantonalni sud još nije donio odluku o žalbi apelantice protiv navedenog rješenja. Iako žalba prema Zakonu o izvršnom postupku ne odlaže tok izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju žalbom postavljaju ista pravna pitanja koja su postavljena i u apelaciji, a odgovor na ta pravna pitanja u prvom redu moraju dati redovni sudovi. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navedeno rješenje preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je apelacija preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović