Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/06 (S. B.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-796/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić,na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-796/06, rješavajući apelaciju Save Burlice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Burlice, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-262/05 od 17. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-71/04 od 16. juna 2004. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-234//02 od 1. oktobra 2003.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Savo Burlica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Safet Pilav, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-262/05 od 17. januara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-71/04 od 16. juna 2004. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr- 234//02 od 1. oktobra 2003. godine.

2. Apelant je kao bivši uposlenik Šipad Eeksport import d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) podnio tužbu protiv tuženog da je u periodu od 1979. godine do 1991. godine, tuženi za apelanta dostavljao netačne i umanjene podatke o ličnim dohocima i stažu osiguranja, što je za posljedicu imalo umanjenje penzijskog osnova za apelanta. Općinski sud je presudom broj Pr- 234/02 od 1. oktobra 2003. godine u cjelosti odbio tužbeni zahtjev apelanta, jer je utvrdio da je nastupila zastara potraživanja. Naime, Općinski sud je konstatovao da u smislu odredbe člana

106. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarjevaju u roku od tri godine od dana nastanka potraživanja, zatim utvrdio da je apelant tužbom od 13. marta 2002. godine predložio utvrđivanje činjenica koje se odnose na period do 1991. godine, pa je na osnovu ovih okolnosti zaključio da je rok za potraživanja apelanta po ovom osnovu istekao.

3. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj Gž-71/04 od 16. juna 2004. godine žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi da apelant tužbom nije postavio zahtjev koji se odnosi na navčana potraživanja, kako je pogrešno zaključio Općinski sud, obzirom da je apelant u vremenskom periodu koji je razmatran ostvario plate, nego da se radilo o povredi prava iz radnog odnosa, u kom slučaju u smislu odredbe člana 103. Zakona o radu, zastara podnošenja tužbe nastupa nakon godinu dana od dana kada je dostavljena odluka kojom je povrijeđeno neko pravo ili godinu dana od dana saznanja za nastalu povredu. Kako pogrešna primjena materijalnog prava nije uticala na pravilnost žalbom apelanta pobijane presude Općinskog suda, žalba je odbijena, a prvostepena presuda Općinskog suda potvrđena.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, apelant je uložio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj Rev-262/05 od 17. januara 2006. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je apelant u tužbi vrijednost spora označio u visini od 10.100,00 KM Ova vrijednost spora je niža od članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku utvrđenog limita za razmatranje revizije koji iznosi 15.000,00 KM kada se radi o nenovčanim potraživanjima koja potiču iz radnih odnosa. Vrijednost spora u konkretnom slučaju je po zaključku Vrhovnog suda odlučujuća činjenica prilikom ocjenjivanja dopuštenosti revizije, pa je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena..

5. Nakon odluke Vrhovnog suda o reviziji, apelant je 13. marta 2006. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu iz koje proizlazi da smatra kako je u odnosu na njega povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na taj način što su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primjenili materijalne propise.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP- 283/03, od 14. oktobra 2004 i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju protiv odluke Kantonalnog suda, jer je izjavljena povodom parničnog postupka u kojem je apelant kao tužilac označio vrijednost spora u visini od 10.100,00 KM. Naime, Zakon o parničnom postupku u članu 364. stav 3. propisuje da revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. U konkretnom slučaju, vrijednost spora naznačena u tužbi apelanta, na koju se u revizionoj odluci poziva Vrhovni sud, iznosi 10.100,00 KM. Obzirom da je u tužbi, sam apelant naveo iznos kojim je označio vrijednost spora i koji iznos je ispod zakonom utvrđenog imovinskog cenzusa potrebnog da se njegova revizija može razmatrati, Vrhovni sud je apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu.

9. Proizlazi da je apelant koristio žalbu na presudu Općinskog suda kao poslednji efektivni pravni lijek i da je rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu počeo teći od dana kada je apelantu uručena drugostepena odluka Kantonalnog suda. Iz fotokopije dostavnice o uručenju punomoćniku apelanta drugostepene presude Kantonalnog suda broj Gž-71/04 od 16. juna 2004. godine nedvosmisleno je da je punomoćnik apelanta navedenu presudu primio 26. augusta 2004. godine.

10. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta 26. augusta 2004. godine uručena drugostepena presuda Kantonalnog suda broj Gž-71/04 od 16. juna 2004. godine, a apelant putem istog punomoćnika podnio apelaciju Ustavnom sudu 13. marta 2006.godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/06 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio