Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-958/06 (Z. V.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-958/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-958/06, rješavajući apelaciju Zdenke Vokić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenke Vokić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-170/04 od 9. augusta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-212/03 od 2. oktobra 2003.

godine i presude Općinskog suda u Travniku broj P-412//01 od 16.

januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenka Vokić, supruga i zakonska nasljednica umrlog Đorđa Vokića (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, podnijela je 29. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-170/04 od 9. augusta 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-212/03 od 2. oktobra 2003. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-412//01 od 16. januara 2003. godine.

2. Pokojni muž apelantice (u daljnjem tekstu: tužitelj) je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Dimitrija Šećerovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji garaže koja se nalazi u Travniku Niz Centar III, Lamela B, garaža broj 7., veličine 10,94 m2. Tužitelj je kao vlasnik, za vrijeme borbenih dejstava tokom rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine, spornu garažu prodao tuženom putem kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen kod advokata. Tvrdeći da je ugovor sklopio uslijed straha za vlastitu bezbjednost i velikih pritisaka kojima je tokom rata bio izložen u sredini u kojoj je živio, deponovao je kod suda iznos koji je primio na ime kupoprodajne cijene za garažu i zahtjevao da se ugovor proglasi ništavim. Općinski sud je presudom broj Pr- 412/03 od 16. januara 2003. godine u cjelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je utvrdio da tuženi ili neko treće lice nije vršio pritisak na tužitelja i da je on dobrovoljno sklopio sporni ugovor, te da je tuženi na savjestan i zakonit način stekao vlasništvo na garaži. Nadalje, Općinski sud je konstatovao da tužitelj nije dokazao da je u pogledu prometne vrijednosti garaže koja je prodana za manje od polovine vrijednosti, bio u neznanju i zabludi pa se na njih i ne može pozivati, tim prije što se pravo na zahtjev za poništenje ugovora po ovom osnovu gubi protekom jedne godine dana od dana zaključenja ugovora, kako je to reguisano i odredbom člana 139. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima.

3. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, tužitelj je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj Gž-212/0 od 2. oktobra 2004. godine žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, tužitelj je izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj Rev-170/04 od 9. augusta 2005. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je tužitelj u tužbi vrijednost spora označio u visini od 7.000,00 KM. Ova vrijednost spora je niža od članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku utvrđenog limita za razmatranje revizije koji iznosi 15.000,00 KM kada se radi o tužbenim zahtjevima koji se ne odnose na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje. Vrijednost spora u konkretnom slučaju je po zaključku Vrhovnog suda odlučujuća činjenica prilikom ocjenjivanja dopuštenosti revizije, pa je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena..

5. Nakon odluke Vrhovnog suda o reviziji, apelantica, supruga i zakonska nasljednica tužitelja koji je tokom vođenja postupka pred redovnim sudovima umro, podnijela je 29. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešnom primjenom prava i pogrešno utvrđenim činjenicama povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nedikriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu reviziju protiv odluke Kantonalnog suda, jer je izjavljena povodom parničnog postupka u kojem je tužitelj označio vrijednost spora u visini od 7.000,00 KM. Proizlazi da je tužitelj koristio žalbu na presudu Općinskog suda kao poslednji efektivni pravni lijek i da je rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu počeo teći od dana kada je tužitelju uručena drugostepena odluka Kantonalnog suda. S obzirom na to da je tužitelju prije 9. augusta 2005. godine kada je donesena odluka o reviziji uručena drugostepena presuda Kantonalnog suda broj Gž-212/03 od 2. oktobra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena, 29. marta 2005.godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-958/06 (Z. V.) | Sudska praksa | Aktio