Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-745/07 (S. P.)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-745/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. travnja 2007. godine, u predmetu broj AP-745/07, rješavajući apelaciju Seada Pirića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Seada Pirića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1294/05 od 19. prosinca 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Pirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 5. ožujka 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 1294/05 od 19. prosinca 2006. godine. Istovremeno, apelant je tražio i donošenje odluke o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo provođenje ovrhe određene Rješenjem o ovrhi Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-2647/05 od 10. listopada 2005. godine, iz razloga, kako navodi u apelaciji, što će njemu kao umirovljeniku i njegovoj obitelji provođenjem ovog rješenja biti dovedena u pitanje egzistencija.
2. Odlučujući o tužbi apelanta, Općinski sud je 23. svibnja 2003. godine donio Presudu kojom se zahtjev apelanta za utvrđivanje: da su apelant i njegov otac izgradili put na zemljištu k.č. 1460/126 općine Tuzla, da je Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove općine Tuzla nezakonito izvršila upis prava korištenja na toj istoj k.č. u korist općine Tuzla te da je navedena služba na opet istoj k.č. na nezakonit način uknjižila pravo služnosti u korist S.S, odbija kao neutemeljen. Istom presudom Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje po zahtjevu apelanta za utvrđivanje da je Dž.K., korisniku k.č. 1460/126, nezakonito priznato i upisano pravo okupatora odnosno korisnika te k.č. Postavljajući tužbene zahtjeve apelant nije označio vrijednost spora, već je tek na ročištu za glavnu raspravu 31. ožujka 2000. godine označio prvi put vrijednost i to u iznosu od 15.000 KM, da bi na ročištu za glavnu raspravu 20. studenog 2000. godine označenu vrijednost promijenio u iznos od 16.000 KM.
3. Odlučujući po prizivu apelanta, Kantonalni sud u Tuzli donio je Presudu broj Gž- 1942/03 od 13. lipnja 2005. godine, kojom priziv odbija i potvrđuje prvostupanjsku presudu.
4. Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-1294/05 od 19. prosinca 2006. godine reviziju izjavljenu na drugostupanjsku presudu odbacio, sa obrazloženjem da je prvobitno označena vrijednost spora u ovom slučaju 15.000 KM, da apelant nije mogao jednom određenu vrijednost u parničnom postupku tijekom njegovog trajanja mijenjati, jer to prema odredbi članka 10. Zakona o parničnom postupku, predstavlja zlouporabu procesnih prava.
5. Apelant smatra da je Općinski sud bio dužan da ga upozori kao neuku stranku da je dužan da odredi vrijednost spora još na pripremnom ročištu, a kako bi se mogla odrediti stvarna nadležnost suda i kako bi se omogućilo njemu kao tužitelju pravo korištenja izvanrednih pravnih lijekova, da on nije promijenio iznos vrijednosti spora da bi zlouporabio već naprotiv, da bi ostvario svoje zakonsko pravo na izjavljivanje revizije, te da Vrhovni sud nije odlučio sukladno pravičnosti odbacujući njegovu reviziju i na taj način njega kažnjavajući za propust koji je učinio Općinski sud. Na ovaj način apelant vidi povredu svog prava na pravično suđenje zaštićeno člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. U konkretnom slučaju, označavanjem vrijednosti spora u iznosu od 15.000 KM, sukladno članku 364. tada važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 42/98), apelant u tom istom predmetu nije se mogao koristiti pravom na reviziju, već je u njegovom slučaju priziv bio posljednji djelotvorni pravni lijek koji je mogao sa uspjehom koristiti. Prema tomu, apelant je apelaciju mogao izjaviti po primitku odluke drugostupanjskog suda po izjavljenom prizivu, dakle Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1942/03 od 13. lipnja 2005. godine.
8. Obzirom na to da je apelant 31. kolovoza 2005. godine izjavio reviziju na Presudu Kantonalnog suda, a da je reviziju prema članku 364. stavak 1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku bilo moguće izjaviti u roku od 30 dana od dana primitka osporavane odluke, te da je u revizionoj odluci konstatirano da je revizija izjavljena pravodobno, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. ožujka 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio Presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1942/03 od 13. lipnja 2005. godine.
9. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
10. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema temelja za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović