Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-847/06 (Đ. M.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-847/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 5. travnja 2007. godine, u predmetu broj AP-847/06, rješavajući apelaciju Đume Murga, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. toč. 9. i 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Đume Murga, podnesena protiv Rješenja o okončanju ovršnog postupka Općinskog suda u Livnu , broj I-56/05 od 15. studenog 2005. godine i Rješenja o odbijanju prigovora Općinskog suda u Livnu, broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, u odnosu na članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Đume Murga, podnesena protiv Rješenja o okončanju ovršnog postupka Općinskog suda u Livnu , broj I-56/05 od 15. studenog 2005. godine i Rješenja o odbijanju prigovora Općinskog suda u Livnu, broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, u odnosu na članak II/3.a), f) i l) Ustava Bosne i Hercegovine ičl. 2. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Đuma Murga (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 16. ožujka 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja o okončanju ovršnog postupka Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-56/05 od 15. studenog 2005. godine. Apelantica je 14. ožujka 2007. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila i osporila i Rješenje Općinskog suda broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, kojim se njen prigovor izjavljen na Rješenje o okončanju ovršnog postupka odbija kao neutemeljen.

2. Odlučujući o tužbi apelantice za utvrđenje radno-pravnog statusa u Osnovnoj školi «S.S.Kranjčevića» u Livnu (u daljnjem tekstu: poslodavac), Općinski sud je 20. siječnja 1999. godine donio Presudu P-585/99, kojom se utvrđuje da radni odnos apelantice kod poslodavca nije prestao, te je poslodavcu naloženo da apelantici omogući povratak na posao sukladno njenim sposobnostima i stručnoj spremi.

3. Rješenjem broj Gž-51/00 od 4. srpnja 2000. godine, Kantonalni sud u Livnu uvažio je priziv poslodavca, prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj P-628/00 od 15. ožujka 2001. godine, kojim prekida postupak u ovoj pravnoj stvari a predmet ustupa Ministarstvu rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih Herceg-bosanskog kantona – Komisiji za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Kantonalna Komisija za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Rješenje broj: 10/2-34-133/00 od 24. rujna 2003. godine kojim se poslodavcu nalaže da apelantici omogući ostvarivanje prava iz članka 143. Zakona o radu.

6. Federalna Komisija za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući po prizivu poslodavca, donijela je Rješenje broj: 03-34-853/03 od 6. listopada 2004. godine, kojim priziv odbija kao neutemeljen a prvostupanjsko rješenje potvrđuje.

7. Nakon toga apelantica je podnijela prijedlog za ovrhu Općinskom sudu, radi prinudne provedbe navedenih rješenja komisija za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine. Postupajući po Rješenju o ovrhi broj I-56/05 od 21. lipnja 2005. godine, poslodavac je donio Rješenje o uspostavi radno-pravnog statusa broj: 309-3/2005 od 22. rujna 2005. godine, kojim je utvrđeno da se apelantici uspostavlja radno-pravni status uposlenika na čekanju za period od lipnja 1993. godine do 5. svibnja 2000. godine, kada joj prestaje radni odnos, te joj se priznaje pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,00 KM.

8. Po donošenju navedenog rješenja o uspostavi radno-pravnog statusa od strane poslodavca, Općinski sud donio je Rješenje o okončanju ovršnog postupka broj I-56/05 od 15. studenog 2005. godine, kojim apelantica nije zadovoljna i na koje je uložila prigovor. Ovo rješenje apelantica osporava i u apelaciji, jer smatra da je Općinski sud trebao nastaviti provođenje ovrhe na način da joj se omogući povratak na posao. Iz ovoga proizilazi da apelantica nije zadovoljna načinom na koji Općinski sud provodi predmetni ovršni postupak.

9. Rješenjem broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, koji je apelantica dostavila Ustavnom sudu naknadno, točnije 14. ožujka 2007. godine, ostajući kod izjavljene apelacije, odbijen je prigovor apelantice izjavljen na Rješenje o okončanju ovršnog postupka.

10. Apelantica smatra da joj je na ovaj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

11. Pri ispitivanju dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

12. Obzirom da apelantica osporava Rješenje Općinskog suda o okončanju ovršnog postupka, broj I-56/05 od 15. studenog 2005. godine i Rješenje Općinskog suda broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, kojim se odbija prigovor apelantice kao neutemeljen, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije po pitanju povrede prava na pravično suđenje ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u ovršnom postupku, u kojem je prethodno na temelju konačnog rješenja Kantonalne komisije za implementaciju članka 143. Zakona o radu, bilo doneseno Rješenje o dozvoli predložene ovrhe kojim je poslodavcu naloženo rješavanje radno-pravnog statusa apelantice, a nakon čega je poslodavac donio i sudu dostavio Rješenje o uspostavi radno-pravnog statusa apelantice. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni ovršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obveza, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku ovrhe pravomćne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 točka 40), podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču ovrhe ne potpadaju pod članak 6. stavak 1. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

14. U konkretnom slučaju, građanska prava i obveze apelantice utvrđeni su Rješenjem Kantonalne Komisije za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 10/2-34-133/00 od 24. rujna 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne Komisije za provedbu članka 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03-34-853/03 od 6. listopada 2004. godine. Dakle, u predmetnom ovršnom postupku u kojem je prvo doneseno rješenje o ovrhi, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obveze za apelanticu, niti je isto uopće po pravnoj prirodi stvari u ovršnom postupku u ovom slučaju bilo mogućno, već je samo naloženo poslodavcu da postupi sukladno navedenim rješenjima navedenih komisija, a nakon što je poslodavac postupio po ovim rješenjima, postupak ovrhe je okončan, te prigovor na rješenje o okončanju postupka odbijen kao neutemeljen.

15. Imajući u vidu navedeno, kao i načela izložena u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni ovršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obveza u smislu članka 6. stavak

1. Europske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Apelantica također navodi da su osporavanim rješenjima povrijeđena i njena druga ustavna prava: pravo na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na povrede pobrojane u prethodnoj točki, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

18. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

19. U konkretnom slučaju, apelantica je imala mogućnost izjavljivanja priziva na Rješenje broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, kojim je od strane Općinskog suda odbijen njen prigovor na Rješenje o okončanju ovršnog postupka i to pred Kantonalnim sudom, u roku od osam dana od dana kada je zaprimila Rješenje broj I-56/05 od 23. veljače 2007. godine, sukladno članku 12. stavak 4. Zakona o ovršnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 32/03).

20. Prema tome, kako nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu u odnosu na predmetna osporavana rješenja, apelacija se u dijelu izjavljenom zbog povrede prava: na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije, na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i na obrazovanje iz članka II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ne može razmatrati.

21. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. toč. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

22. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-847/06 (Đ. M.) | Sudska praksa | Aktio