Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-746/07 (A. H. I.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
  • Državljanstvo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-746/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-746/07, rješavajući apelaciju Al Husina Imada, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Al Husina Imada podnesena protiv rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana Vijeća ministara BiH, broj UP-01-07- 99-2/06 od 9. januara 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Al Husina Imada podnesena protiv rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana Vijeća ministara BiH, broj UP-01-07- 99-2/06 od 9. januara 2007. godine, u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Al Husin Imad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupaju Osman Mulahalilović i Faruk Latifović, advokati iz Brčkog, podnio je, 7. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljanja Vijeća ministara BiH (u daljnjem tekstu: Državna komisija), broj UP-01-07-99-2/06 od 9. januara 2007. godine. Istovremeno, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će zabraniti deportaciju apelanta iz BiH, dok se ne okonča upravni spor pred Sudom BiH radi poništenja osporenog rješenja i dok se ne okonča postupak po apelaciji pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Državne komisije broj UP-01-07-99-2/06 od 9. januara 2007. godine oduzeto je apelantu državljanstvo Bosne i Hercegovine, stečeno rješenjem Ministarstva za unutrašnje poslove R BiH broj 09/2-204-454/92 od 23. marta 1992. godine i državljanstvo koje je stekao rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova R BiH broj 07/2-204-1384/94 od 22. novembra 1994. godine. Navedeno rješenje je konačno u upravnom postupku i protiv istog nije dozvoljena žalba, ali se može shodno članu 19. Zakona o upravnim sporovima BiH pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe kod Suda BiH u roku od dva njeseca od dana prijema ovog rješenja ili od dana objavljivanja istog u Službenom glasniku BiH.

3. Radi poništenja rješenja Državne komisije broj UP-01-07-99-2/06 od 9. januara 2007. godine apelant je tužbom od 26. februara 2007. godine pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Ovaj postupak je u toku.

4. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe, da njegovo pravo na pravično suđenje, podrazumijeva i pravo da sudska vlast vrši kontrolu akata upravnih (izvršnih) organa u okviru instituta upravnog spora, pa zaključuje da on ne bi mogao biti deportovan dok se ne odluči po tužbi u upravnom sporu. Takođe se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Dalje, se žali na povredu prava na poštivanje njegovog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. apelacija je preuranjena;» Navodi o kršenju prava na pravično suđenje

6. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj žalbi na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što mu je u upravnom postupku oduzeto državljanstvo BiH.

7. Ustavni sud podsjeća da odlučivanje o davanju državljanstva spada u djelokrug javno pravnih ovlašćenja određene države koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije. Ovo pitanje u Bosni i Hercegovine regulisano je Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine. Praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričito stoji na stanovištu da, uopšte pravo na ulazak, boravak ili pravo da se ne bude protejeran iz određene zemlje, ili njenog određenog dijela nije pravo koje je garanatirano odredbama Evropske konvencije čak niti za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom putem akata javne uprave iz čega slijedi da pojam «građanska prava» u članu 6. stav 1. Evropske konvencije ne uključuje niti jedno takvo pravo i prema tome niti odluka kojom se dozvoljava ili odbija ulazak, kao ni postupak u kome je ta odluka donesena nisu supsumirani odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi predstavka broj 3325/67 X, Y, Z, V and W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 (1968)).

8. Isto tako, u Odluci Evropskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da «Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije». Komisija dalje utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan sa odredbama Konvencije» (vidi presudu P protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).

9. Prema tome, pravo stranca da se primi u državljanstvo, odnosno da mu se oduzme državljanstvo u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja oduzela pravo na državljanstvo stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Prema tome, mada takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).

10. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek u vezi sa pravom na pravično suđenje

11. Apelant se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek zagarantiran članom 13. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. U vezi člana 13. Evropske konvencije Ustavni sud podsjeća da u presudi Evropskog suda za ljudska prava od 25. marta 1983. godine u predmetu Silver i Others protiv Velike Britanije i Sjeverne Irske Sud je naveo da pojedinac, kada iznosi osnovanu tvrdnju da je žrtva povrede prava priznatih u Evropskoj konvenciji, mora imati mogućnost pravnog lijeka pred nacionalnim vlastima kako bi se o njegovom zahtjevu moglo odlučivati i, ukoliko je zahtjev opravdan, da bude obeštećen (vidi Evropski sud za ljudska prava, Silver i Others protiv Velike Britanije i Sjeverne Irske, presuda od 25. marta 1983. godine, serija A. 61, strana 42). Imajući u vidu akcesoran karakter člana 13. Evropske konvencije, te zaključak Ustavnog suda u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije da prava na čiju se povredu apelant žali nisu utvrđena kao građanska prava čiju zaštitu garantira član 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud nalazi da je i ovaj dio apelacije nedopušten, jer je ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navodi o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku

12. Apelant se žali da je osporenim rješenjem takođe povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, budući da je apelant u BiH zasnovao vlastitu porodicu sa državljankom BiH.

13. U konkretnom slučaju apelant je protiv osporenog rješenja pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH, koji je u toku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o povredi člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije preuranjena.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-746/07 (A. H. I.) | Sudska praksa | Aktio