Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1105/06 (R. i P. P.)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1105/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-1105/06, rješavajući apelaciju Radice i Pere Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radice i Pere Pavlovića, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. Uvl-8/05 od 14. decembra 2005. godine i Uvl-53/05 od 14. decembra 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, br. U-91/05 od 14. marta 2005. godine i U-98/05 od 11. aprila 2005. godine, te rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-797/04 od 6. decembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-997/03 od 3. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Radica i Pero Pavlović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušanka Šoljić-
Ćorić, advokatica iz Mostara, podnio je, 7. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), br. Uvl-8/05 od 14. decembra 2005. godin i Uvl-53/05 od 14. decembra 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. U-91/05 od 14. marta 2005. godine i U-98/05 od 11. aprila 2005. godine, te rješenja Vrhovnog suda, broj Rev-797/04 od 6. decembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda, broj Gž-
997/03 od 3. juna 2004. godine.
2. Odlukom CRPC, broj 101-3232-1/1 od 8. juna 1999. godine, potvrđeno je da je apelant Pero Pavlović na dan 1. april 1992. godine bio suposjednik sa po 1/6 dijela nekretnine označene kao k.č. br. 24/60 iz zk. ul. br. 2904 K.O. Mostar-Mostar, te da je bio suvlasnik sa po 1/6 dijela označenih nekretnina: kuće izgrađene na toj parceli.
3. Odlukom CRPC, broj 101-3232-1/2 od 8. juna 1999. godine potvrđeno je da je apelantica Radica Pavlović na dan 1. april 1992. godine bila suposjednik sa po 1/6 dijela nekretnine označene kao k.č. br. 24/60 iz zk. ul. br. 2904 K.O. Mostar-Mostar, te da je bila suvlasnik sa po 1/6 dijela označenih nekretnina: kuće izgrađene na toj parceli.
4. Fizička dioba predmetnih nekretnina između suvlasnika nije izvršena.
Upravni postupak
5. Apelanti su Opštinskoj službi uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina Mostar (u daljnjem tekstu: Služba) podnijeli zahtjev za izvršenje CRPC odluke, broj 101-
3232-1/2 od 8. juna 1999. godine.
6. Služba je zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 06-33-554/02 od 2. decembra 2002. godine, utvrdila da su apelanti savjesni suposjednici sa po 1/6 dijela predmetnih nekretnina koje se nalaze u Mostaru u ulici D. Palavestre broj 4. i da se mogu vratiti u kuću. Utvrđeno je da privremenim korisnicima Nenadu Ibrulju i Maidu Ljuboviću prestaje pravo privremenog korištenja predmetnih nekretnina, te da su dužni iste napustiti u roku od 15 dana.
7. Služba je zaključkom o dozvoli izvršenja, broj 06-33-554/02 od 24. februara 2002. godine, utvrdila da su apelanti savjesni suposjednici sa po 1/6 dijela predmetnih nekretnina koje se nalaze u Mostaru u ulici D. Palavestre broj 4. i da se mogu vratiti u kuću. Utvrđeno je da privremenom korisniku Salki Durakoviću prestaje pravo privremenog korištenja predmetnih nekretnina, te da je dužan iste napustiti u roku od 15 dana.
8. Nakon toga, Služba je zaključkom, broj 06-33-554/02 od 3. jula 2003. godine, obustavila postupak za vraćanje apelanata u predmetne nekretnine zbog toga što je utvrđeno da se vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem P-482/02.
9. Rješenjem Uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Hercegovačko-neretvanskog kantona kao drugostepenog organa poništen je zaključak Službe o obustavi postupka, broj 06-33-554/02 od 3. jula 2003. godine, te je naloženo da se postupak nastavi.
10. Protiv navedenog rješenja privremeni korisnici Salko Duranović i Nenad Ibrulj su podnijeli tužbu koju je Vrhovni sud presudom, broj U-23/04 od 7. oktobra 2004. godine, odbio kao neosnovanu.
11. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-91/05 od 14. marta 2005. godine, odbijen je zahtjev apelanata za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH, a u postupku izvršenja odluke CRPC, broj 101-3232-1/2 od 8. juna 1999. godine, odnosno zaključka o dozvoli izvršenja te odluke, a u predmetu vraćanja nekretnina u posjed apelanata.
12. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud presudom, broj Uvl-8/05 od 14. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovan.
13. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-98/05 od 11. aprila 2005. godine, odbijen je zahtjev apelanata za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH, a u postupku izvršenja zaključka o dozvoli izvršenja, broj 06-33-554/02 od 2. decembra 2002. godine, u odnosu na izvršenika Nenada Ibrulja i zaključka o dozvoli izvršenja, broj 06-33-554/02 od 24. februara 2003. godine, u odnosu na izvršenika Salku Durakovića, a u predmetu vraćanja nekretnine u posjed apelanata.
14. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje koji je Vrhovni sud presudom, broj Uvl-53/05 od 14. decembra 2005. godine, odbio kao neosnovan.
15. Apelanti navode da im je u upravnom postupku vraćen u posjed samo dio predmetne imovine.
Parnični postupak
16. Presudom Općinskog suda u Mostaru, broj P-482/02 od 4. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-997/03 od 3. juna 2004. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelanata, te naloženo tuženim Maidu Ljuboviću, Salki Durakoviću i Neši Ibrulju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja predaju apelantima u posjed i slobodno raspolaganje suvlasničke dijelove od po 1/6 na nekretnini k.č. 24/60 iz z.k. ul. 2904 k.o. Mostar, što u naravi predstavlja stambene prostorije na spratu kao i prostorije na hodniku sprata, te da apelantima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.061,40 KM. Navedenom presudom odbijen je protivtužbeni zahtjev kojim su tuženi-protivtužitelji tražili da se apelanti obavežu da trpe da budu brisani sa svojim suvlasničkim dijelovima na predmetnoj nekretnini u korist tuženih-protiv tužitelja na jednake dijelove, te da im predaju ispravu podobnu za uknjižbu, a u suprotnom da ova presuda zamijeni tu ispravu.
17. Protiv drugostepene presude revizije su izjavili apelanti i tuženi-protivtužitelji. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-797/04 od 6. decembra 2005. godine, revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju rješenja sud je naveo da vrijednost spora u tužbi i u protivtužbi ne prelazi iznos od 15.000,00 KM u smislu odrdebi člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku.
18. Apelanti navode povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Herecgovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti se također žale na povredu prava na slobodan povratak domovima iz odredbe II.A. član 3. Ustava Federacije BiH. Navode da im je vraćen dio imovine, a da su sa bespravnim graditeljem u potkrovlju zasnovali zajednicu korištenja potkrovlja jer je apelantima vraćena samo jedna do dvije prostorije potkrovlja dok je u ostalim ostao Nenad Ibrulj. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na rješavanje u razumnom roku povrata njihove imovine odnosno izvršenja odluka CRPC i zaključaka o dozvoli izvršenja CRPC odluka. Ističu da odluke koje su donesene po zahtjevu apelanata za izvanredno preispitivanje nisu rezultat rada neovisnog i nepristrasnog suda odnosno nisu rezultat fer i pravičnog postupka, te da sud nije apelantima pružio traženu zaštitu čime nije izvršio svoju osnovnu funkciju. Apelanti predlažu da se apelacija usvoji, utvrde povrede navedenih prava, te ukinu odluke sudova i naloži «rješavanje žalbi/zahtjeva apelanata usvajanjem istih u cijelosti i donošenje adekvatnih odluka prema uputama tog suda».
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;»
20. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve djelotvorne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
21. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na nerazumnu dužinu upravnog postupka, te smatraju da zaključci o dozvoli izvršenja CRPC odluka nisu u potpunosti izvršeni jer su uvedeni samo u dio predmetne imovine. Ustavni sud konstatuje da su apelanti u pogledu ovih navoda pokretali upravne sporove za zaštitu sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom Federacije BiH. Dakle, apelanti su koristili djelotvorne pravne lijekove. Međutim, nezadovoljni odlukama Kantonalnog suda, br. U-91/05 od 14. marta 2005. godine i U-98/05 od 11. aprila 2005. godine, apelanti su podnijeli zahtjeve za izvanredno preispitivanje tih odluka Kantonalnog suda. Vrhovni sud je presudama br. Uvl-8/05 i Uvl-53/05 obe od 14. decembra 2005. godine odbio zahtjeve apelanata za izvanredno preispitivanje odluka Kantonalnog suda. Ustavni sud konstatuje da je u pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prihvatajući istu praksu, Ustavni sud smatra da se zahtjevi za izvanredno preispitivanje sudske odluke u konkretnom slučaju ne mogu smatrati djelotvornim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda jer su apelanti sa navedenim zahtjevima odbijeni. Stoga, proizilazi da su konačne odluke u ovom predmetu rješenja Kantonalnog suda, br. U-91/05 od 14. marta 2005. godine i U-98/05 od 11. aprila 2005. godine. Ove odluke apelanti su primili prije 16. marta i 21. aprila 2005. godine, kada su podnijeli zahtjeve za izvanredno preispitivanje tih odluka Kantonalnog suda. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. aprila 2006. godine proizilazi da su apelanti protiv konačnih odluka podnijeli apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili konačne odluke.
22. U odnosu na parnični postupak, Ustavni sud podsjeća da odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine). Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-797/04 od 6. decembra 2005. godine. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-997/03 od 3. juna 2004. godine. S obzirom da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž-997/03 od 3. juna 2004. godine, apelant primio prije 27. jula 2004. godine kada je protiv drugostepene presude izjavio reviziju, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 7. aprila 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović