Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1550/06 (N. S.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1550/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-1550/06, rješavajući apelaciju Nasihe Srdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nasihe Srdić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-200/05 od 16. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj Gž-318/04 od 5. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj P-399/03 od 13. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nasiha Srdić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijela je, 29. maja 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-200/05 od 16. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-318/04 od 5. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-399/03 od 13. aprila 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-399/03 od 13. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-318/04 od 5. oktobra 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi «Euroherc-osiguranje» d.d. Mostar i «Agram» d.o.o. Ljubuški solidarno obavežu da joj predaju u posjed i slobodno raspolaganje stan koji se nalazi u Ljubuškom u ulici Ljubuški Babovac bb, te da joj isplate na ime naknade za predmetni stan iznos od 5.000,00 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama počev od 6. oktobra 2003. godine do isplate. Apelantica je također tražila da joj tuženi isplate mjesečno po 1.156,45 KM počev od 21. decembra 1995. godine pa do 15. avgusta 1998. godine sa pripadajućim zakonskim kamatama počev od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, te mjesečne iznose od 805,83 KM počev od 15. avgusta 1998. godine do 12. marta 2004. godine sa pripadajućim zakonskim kamatama počev od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate uz nakanadu troškova parničnog postupka. Navedenom presudom apelantica je obavezana da tuženima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 3.210,90 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 12. marta 2004. godine pa do konačne isplate u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila reviziju.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj P-399/03 od 22. novembra 2004, apelanticina revizija je odbačena iz razloga što nije podnesena blagovremeno. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu, te je Općinski sud rješenjem, broj P-399/03 od 6. decembra 2004. godine, utvrdio da će se apelanticin podnesak naslovljen kao «žalba tužiteljice» smatrati kao zahtjev za povrat u prijašnje stanje, te da se dopušta povrat u prijašnje stanje i da se parnica vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije donošenja rješenja Općinskog suda, broj P-399/03 od 22. novembra 2004. godine. Rješenje Općinskog suda, broj P-399/03 od 22. novembra 2004. godine, je ukinuto i nastavljen je redovan revizijski postupak.

5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-200/05 od 16. februara 2006. godine, revizija i dopuna revizije je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je utvrđeno da je punomoćniku apelantice presuda Kantonalnog suda, broj Gž-318/04 od 5. oktobra 2004. godine, dostavljena 14. oktobra 2004. godine. Nadalje se sud pozvao na odredbu člana 324. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku prema kojoj se za početak računanja roka uzima prvi idući dan, a ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili koji drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog idućeg radnog dana. Stoga je sud našao da se rok prenosi na prvi idući dana samo u slučaju kad posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili koji drugi dan kada sud ne radi. U skladu sa navedenim sud je našao da se u konkretnom slučaju za početak računanja roka uzima 15. oktobar 2004. godine, a da je posljednji dan roka pao u subotu 13. novembra 2004. godine, dakle u neradni dan, te da je prema kalendaru to bio i Bajram-vjerski praznik Bošnjaka u BiH. Dalje je sud naveo da kako sudovi u Federaciji BiH subotom ne rade to je rok za izjavljivanje revizije istekao protekom prvog idućeg dana kada je sud radio, dakle u ponedeljak 15. novembra 2004. godine, kako izričito propisuje član 324. stav 4. Zakona o parničnom postupku, te je istekom tog dana za apelanticu nastupila prekluzija u pogledu prava na izjavljivanje revizije. Sud je naveo da je apelantica reviziju predala putem svog punomoćnika preporučenom pošiljkom 16. novembra 2004. godine, a njenu dopunu 20. decembra 2004. godine, a sve po proteku roka za podnošenje revizije u smislu člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Apelantica se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je zadnji dan za izjavljivanje revizije bila nedelja tako da je posljednji dan roka pao u sljedeći radni dan odnosno ponedeljak. Međutim kako njen punomoćnik taj dan nije radio zbog praznika (Bajrama) revizija je bila izjavljena u utorak 16. novembra 2004. godine. Stoga apelantica smatra da je Vrhovni sud morao meritorno odlučiti po reviziji.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao neblagovremena rješenjem Vrhovnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-318/04 od 5. oktobra 2004. godine. S obzirom da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelanticin punomoćnik primio 14. oktobra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 29. maja 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1550/06 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio